To što glasači Porina, čiji se upravni odbor “prijeti” da će ove godine “biti za pet”, nisu prošle godine prepoznali Ninu Romić kao najbolju debitanticu 2010. jedna je od onih “svinjarija” zbog kojih bi radikalno trebalo promijeniti pravila hrvatske diskografske nagrade i drastično joj skresati glasačko tijelo. Srećom, Nina se uspjela izboriti za svoj krug publike i mjesto na sceni kojoj kronično nedostaju jake kantautorske osobnosti.
Snažna, mlada žena
Lo-fi debijem “Daljine” Nina se predstavila kao potentna, a drugim albumom “Ptice” i kao naša ponajbolja kantautorica otkako je Drago Mlinarec s Grupom 220 objavio “Osmijeh”. Ako nas je na “Daljinama” osvajala krhkim, nježnim i tužnim pjesmama koje je suznih očiju ispisala kao ranjena djevojka, Nina nas u “Pticama” iznova osvaja emotivnošću, ali kao snažna, samosvjesna mlada žena čiji je ljubavni brodolom sada inspiracija za obračun s tipom od dva metra koji je njen zagrljaj radije zamijenio povratkom mami na more jer mu je “Zagreb bio siv”.
Umjesto da plače, Nina bivšemu u prvoj pjesmi “Pismo” drsko otpisuje “dabogda ti barke sve plima poklopila” i još veselo zvižduće.
Tip koji je ostavio Ninu i Zagreb da bi se vratio mami i moru bolje nije ni zaslužio, a i Nina sada zna podnijeti samoću premda posljednja pjesma “Ptica” sugerira kako bi i ona rado odletjela odavde i na more sletjela. Tuga iz Nininih pjesama nije iščilila, ali se ona s njom ipak lakše nosi.
Krhke skladbe
I u glazbi je Nina postala otvorenija i ekspresivnija, ako se tako nešto može reći za ovaj set introspektivnih i krhkih ljubavnih skladbi čija je osnova i dalje njezin kristalno čist glas i nježno prebiranje po staroj akustičnoj Gretch gitari.
No, uz elegantnu električnu gitaru Damjana Čakmaka, virove orgulja Freda Lanza, bubnjeve Igora Bušljete te bas, djembe i hurdy-gurdy Miloša Drobnjakovića, Nina je odlučnije ušla u psihodelični rock. Jedan od najjačih singlova u proteklih godinu dana, “Opet”, Ninin je odgovor na stilistiku Nicka Cavea, Marka Lanegana i pokojnog Elliotta Smitha, a nešto slično se može reći i za “Neone”, jednog od favorita još iz Ninine demo-faze.
Za našu pop-scenu neobične i neuobičajene pjesme “Lice mjeseca”, “Crveni leptir” i “Okrugla”, freak-folk kombiniraju s bluesom i jazzom, spomenuta “Tajna” starije slušatelje mogla bi podsjetiti na englesku folk-rock mistiku kasnih 60-ih, a tradicional “Ruža” - na “Ptici” drži mjesto koje je na “Daljinama” imala “Zvira voda” - uspješan je spoj sevdaha i psihodelije. Samo jako dobre pjevačice mogu si dozvoliti ulazak u ovakav tip skladbi.
Strane srodnice
Narav Nininih pjesama takva je da ova pjevačica ne može računati na široku popularnost, ali može na uvrštenje u prvi red najvažnijih kantautorskih pojava od Arsena naovamo. Nina bi se mogla nositi i s mnogo žešćom angloameričkom kantautorskom konkurencijom, recimo s Marissom Nadler koju ističe kao svoj uzor ili Laurom Marling koja je svoja posljednja dva albuma snimila po srodnoj recepturi.
Nina Romić
Ptice
Aquarius
ocjena: 4