Orkestar Zagrebačke filharmonije na novogodišnje je jutro zasvirao u Velikoj dvorani salzburškog Festspielhausa, velike opere smještene u strogome centru grada, tek nekoliko stotina metara udaljene od Mozartovog doma.
Osim što je nesumnjivo velika čast nastupiti u gradu koji je jedan od najjačih centara klasične glazbe, o prestižu ovoga nastupa govori i činjenica da se odvijao istovremeno s vjerojatno najpoznatijim koncertom klasične glazbe u svijetu - onime u bečkom Musikvereinu, koji je, prema procjenama, preko televizijskog prijenosa ove godine popratilo oko 50 milijuna ljudi iz 90 država svijeta, uz dvije tisuće privilegiranih koji su uspjeli doći do karte pa su na njemu bili i osobno prisutni.
Mladi maestro
Dok je u Beču već petu godinu za redom orkestrom dirigirao maestro Riccardo Muti, salzburšku inačicu svečanosti predvodio je David Danzmayr, šef-dirigent Zagrebačke filharmonije, koji je rođen i odrastao u Slazburgu.
Mladome maestru, koji je s orkestrom surađivao i ranije, ali se na njegovom čelu službeno nalazi nešto duže od godinu dana, bila je posebna čast predstaviti ono što radi u svojem rodnom gradu, u kojem je započeo glazbeno obrazovanje, a pogotovo zato što se radi o dvorani u kojoj je prvi put uopće i doživio izvedbu nekog orkestra uživo. Ponos je bio vidljiv - Danzmayr je dirigirao energično, a u pauzama od skladbi nije susprezao široki osmijeh.
I on i članovi orkestra bili su izvrsno pripremljeni za koncert, tim više što su isti program nekoliko dana ranije svirali u svojem domu, Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog, na novogodišnjem balu, kojim se tradicionalno ispraća protekla godina, a neposredno nakon kojeg je bilo organizirano i druženje i ples u predvorju Lisinskog, gdje je zasvirao Revijski orkestar filharmonije.
Salzburški program bio je kombinacija tradicionalnih novogodišnjih skladbi i djela koja su ponudila personaliziraniji pristup prelasku u novo vremensko poglavlje. U prvu kategoriju spadaju većinom djela obitelji Strauss - klasici “Na lijepom plavom Dunavu”, “Tik tak” i “Annen” polke, “Carmen” kvadrilja i “Ruža s juga”.
Klasika iz razglasa
S druge strane, prema odabiru maestra Danzmayera, svirala su se i djela manje uobičajena za novogodišnje koncerte, kao, na primjer, skladba “Va pensiero” iz Verdijeve opere “Nabucco” i uvertira iz opere “Majstori pjevači” Richarda Wagnera. Posebno je zanimljivo bilo čuti i a capella skladbu “Koja je zvjezdica” domaćeg skladatelja Emila Cossetta, koju je izveo izvrstan djevojački zbor Zvjezdice, koji kritika naziva našom inačicom poznatih Bečkih dječaka.
Domaći skladateljski rad predstavljen je i premijernom izvedbom djela “Kamene zvijezde” Dubravka Palanovića, jednog od najizvođenijih kompozitora mlađe generacije koji, osim što sklada, u zagrebačkom orkestru svira i kontrabas. Osim Zvjezdica, Filharmoniji su se na pozornici pridružili i članovi salzburškog Mozartchora i St. Andreas-Chora iz Berchtesgadena, na violini je solirala Christine Maria Höller, a posebno je atraktivan bio i dio koncerta u kojem su se priključili sopranistica Gerhild Kiener i tenor Maximilian Kiener, koji su u svoju glazbenu izvedbu uklopili i simpatičan i prigodan scenski dio, u kojem on njoj poklanja maleni šampanjac koji zatim otvaraju i zajedno popiju.
Na ulicama mirnoga Salzburga na novogodišnje jutro gotovo da i nije bilo ljudi, a otvoreno je bilo tek nekoliko kafića i restorana. Ipak, iz razglasa na ulicama je svirala klasična glazba, a Festspielhaus se činio kao najživlje mjesto u gradu. Koncert Zagrebačke filharmonije odavno je bio rasprodan, dvorana prepuna, a u konačnici je publika orkestar ispratila velikim ovacijama.