Off ciklus Zagrebačke filharmonije u petak 16. studenoga bio je sve prije nego “off”! Naslovljen kao “Piano cubana by Gonzalo Rubalcaba” sugerirao je program i solista izvan gabarita klasične glazbe, a kad tamo, slušali smo klasiku američke glazbe 20. stoljeća i jednog od najuglednijih svjetskih pijanista Gonzala Rubalcaba.
Onaj tko se nadao kubanskoj glazbi makar i u tragovima nije došao na svoje, svirali su se Gershwin i Bernstein, no zato je Lisinski treperio oduševljen umijećem glazbenika podrijetlom s Kube, danas s američkom adresom i vlasnikom dva Grammyja.
Otkrio ga je Dizzy Gillespie 1985. da bi se 14 godina kasnije našao na popisu časopisa Piano & Keyboard među najvećim pijanistima 20. stoljeća i dobio pohvalu sir Simona Rattlea kao jedan od najnadarenijih klavirista u svijetu. Skladatelj s diplomom etablirao se u svijetu jazza kao prvorazredni improvizator, ali i kao interpret Gershwinove glazbe, koje je obje odlike pokazao i na zagrebačkom koncertu. U čast 120. godišnjice rođenja najvažnijega američkog skladatelja Rubalcaba je izveo njegov Glasovirski koncert in F, djelo ponešto u sjeni “Amerikanca u Parizu” i “Rapsodije u plavom”, no podjednako važno ne samo u Gershwinovu opusu nego i među glasovirskom literaturom novijega doba. Pronašavši osebujnu autorsku formulu u vehementnom spoju europske tradicije i broodwayskih uzoraka, Gershwin je upravo s Koncertom in F stvorio temelj američkoj koncertantnoj glazbi, iako ga je “Rapsodija” nadmašila u najširoj popularnosti.
Gonzalo Rubalcaba ostvario ga je u punom dosluhu sa Zagrebačkim filharmoničarima i češkim dirigentom Leošem Svárovským koji je preciznim uputama vodio pojedine sekcije poput udaraljki ili solo istupa puhača, oblikujući preciznu cjelinu prepunu plesnih boja i ritmova. A delikatni nokturalni Adagio stavak dao je naslutiti što možemo očekivati od Rubalcabe u njegovu improvizacijskom nastupu nakon Gershwina. Bio je to vatromet senzibiliteta i virtuoznosti, finih mini sekvenci koje su se smjenjivale s nezamislivom hitrinom kristalnoga prebiranja, zvukovno bogata a misaono raznobojna paleta velikoga dara i sposobnosti.
U istoj večeri svoj je obljetnički hommage dobio i Leonard Bernstein u povodu 100. godišnjice rođenja. Na početku uvertira operi “Candid”, a na kraju Simfonijski plesovi iz kultnog mjuzikla “Priča sa zapadne strane” dali su orkestru i dirigentu šansu za puni zamah blještavila. Ipak, u konkurenciji na istome koncertu s Gershwinom, veliki dirigent i humanist, politički aktivist u vrijeme McCarthyjevih progona, Bernstein je kao autor imao manju šansu.
Njegova se glazba nastavlja na Gershwinovu, no ono što je autor Koncerta in F i zapravo cijeloga opusa donio tonskoj umjetnosti i nadalje ima epohalno značenje. Utoliko je i Rubalcabova interpretacija i zalaganje Zagrebačke filharmonije značilo obogaćenje koliko glazbenicima toliko i oduševljenom auditoriju.