I dok države Europe i svijeta, pa tako i Hrvatska, traže najispravniji modus relaksiranja mjera provedenih zbog pandemije korone – jer radi ekonomije i društva, a time i svakog građanina, nemoguće je biti u karanteni duže od mjesec ili dva – prisjetio sam se jedne sjajne plesne pjesme iz onog krasnog doba kad je čak i pop glazba bila provokativna.
Posrijedi je “Relax” iz 1983. godine, prvi hit liverpulske grupe Frankie Goes To Hollywood koja je uz Gerry And The Pacemakerse (u 60-ima) i Spice Girls (u 90-ima) jedina u povijesti britanske glazbe uspjela prva tri singla dogurati do vrha tamošnje top-liste najprodavanijih i najslušanijih pjesama.
Karijera FGTH bila je doslovce meteorska jer nakon debija “Welcome To The Pleasuredome” s četiri smash hita “Relax”, “Two Tribes”, “The Power Of Love” i “Welcome To The Pleasuredome”, taj je bend objavio još samo “Liverpool” s kojeg su također skinuta četiri hita, ali ni izbliza takve magnitude. No 1984. godine FGTH je bio jedan od najpopularnijih britanskih sastava, ne samo na Otoku nego i u većini Europe, pa tako i u nas.
U pravilu bih takve i u to doba izbjegavao jer i FGTH je bio svojevrsna lutka na koncu u rukama pop-mogula, ali način na koji su karijeru tog sastava vodili maštoviti glazbeni producent Trevor Horn, inteligentni pop novinar Paul Morley i vješta poslovna žena Jill Sinclair bio je genijalan i usporediv s dar-marom koji je šest-sedam godina ranije Malcolm McLaren sa Sex Pistolsima.
FGTH je bio gay-pop bend s drugačijom glazbom, drugačijim vizualnim i tekstovnim porukama te s drugačijim socijalnim konotacijama, no mnogo toga u medijskoj provokativnosti ekipe predvođene pjevačem Hollyjem Johnsonom bilo je punk u stilu medijske subverzivnosti Sex Pistolsa pa je BBC zbog “obscenosti i kontroverznosti”, pojačane “skarednim” video-spotom, zabranio emitiranje singla “Relax”. John Peel, ne šljiveći tu zabranu, nastavio ga je na tom istom BBC-u emitirati u “noćnoj šihti”.
“Relax” je mimo spomenute “kontroverznosti”, pojačane lukavom marketinškom kampanjom koju je Morley osmislio za FGTH, valjalo upamtiti i radi Hornovog perfektnog produkcijskog sklopa Hi-nrga, disco-funka, synth-popa i new wavea zbog kojeg je ubrzo postao hit po klubovima diljem Europe, a koji čak ni mene, odgojenog na punku, nije nervirao nego tjerao na ples. Ukratko, FGTH su bili poput benda iz “mokrih snova” Horna i Morleya za čiji su luckasti label ZTT (Zang Thuum Tumb) neko vrijeme objavljivali i Art Of Noise, Propaganda, 808 State, Grace Jones, Seal, Afrika Baambata, Shane MacGowan, Tom Jones i drugi.
Ne manje važno, Morley je upamćen kao jedan od najvažnijih britanskih rock i pop kritičara, a Horn kao producent niza uspješnih albuma i član grupe The Buggles te koautor njihove programatske pjesme “Video Killed The Radio Star” (1979), ujedno i prvog video-spota kojim je emitiranje, a time i veliku mijenu pop-industrije, započeo MTV.
Elem, sad mi je taj i takav “Relax” pao na pamet jer riječi te pjesme o homoseksualnoj ljubavi gotovo pa idealno korespondiraju sa “strategijom relaksiranja karantenskih mjera”. Pročitajte sami za sebe pa se upitajte zar stihovi “relaksiraj, ne čini to, ako želiš ući/relaksiraj, ne čini to, ako želiš proći/relaksiraj, ne čini to, kada želiš popušiti” te “pucaj u pravom smjeru/neka to bude tvoja namjera da živim snove” i “nacrtaj te sheme, moraju me udariti, pogodi me” ne zvuče kao da su prepisane iz nekog priručnika za borbu s koronom.
Malo popusti, malo stisni, malo relaksiraj, malo našpanaj, malo uđi, malo izađi, malo pogodi, malo promaši, malo dozvoli, malo zabrani i tako ćemo sve dok ne stigne cjepivo. “Relax”, dakle, nije samo gay-love nego i proročanska pjesma o plesu s pandemijom te ljubavi i mržnji koju smo, kao u “stockholmskom sindromu”, razvili s koronaškom karantenom.