Zatreslo se kulturno brdo zvano Hrvatski glazbeni zavod i rodilo miša u obliku poduzetnog King Konga! Nakon prvih informacija o mogućoj prodaji najstarije hrvatske kulturne institucije, sazvana je konferencija za medije 18. lipnja kako bi se objasnili napisi u tiskanim i elektroničkim medijima, navodne glasine, ali i brojne reakcije na društvenim mrežama.
Peticija “Hrvatski glazbeni zavod nije na prodaju”, koju je pokrenula pijanistica i pedagoginja Katarina Krpan, u samo 48 sati prikupila je 1700 potpisa, a novi i dalje pristižu. Još od vremena prosvjeda za spas Preradovićeva trga nije bilo takvog interesa najšireg publikuma kakav je izazvala prije par dana ne do kraja istražena a danas potvrđena priča o prodaji stoljetne zgrade u Gundulićevoj ulici.
Na žalost, a pitamo se da li slučajno, konferenciji nije prisustvovao onaj najpozvaniji, u ovom trenutku još aktualni predsjednik ravnateljstva HGZ-a advokat Niko Đurić. Poslao je vrlo slatkorječivo pismo s datumima svog raspoloživog vremena i općim napomenama o trenutnom stanju udruge kojoj je na čelu. O prodaji u pismu niti jedne riječi, osim kvalifikacije kolajućih po njemu poluistina.
Sjednica
No nije trebalo ni puno vremena a ni pameti da se materijalno, s pisanim dokazima, vremenski posloži priča o prodaji a koje je jedini inicijator upravo rečeni gospodin. 2. lipnja predsjednik je poslao poziv za sjednicu ravnateljstva 7. lipnja s prvom točkom dnevnog reda “Ponuda kupnje za zgradu na adresi: Gundulićeva 6 Zagreb”. U međuvremenu 4. lipnja g. Đurić šalje još jedan dopis u kojem imenuje g. Cirila Zovka kao mogućeg kupca.
Dva dana nakon toga član predsjedništva dr. Ivan Mirnik podnosi ostavku. Sjednica ravnateljstva je održana 7. lipnja i na njoj potpredsjednica HGZ-a muzikologinja Seadeta Midžić jasno otklonila bilo kakvu mogućnost rasprave o toj točki dnevnog reda. O tome su mediji izvijestili, no stiže i konac koji djelo krasi jer g. Đurić 15. lipnja daje intervju Tportalu u kojem demantira bilo kakvu prodaju, dakle sam sebi skače u usta vjerojatno potaknut “poluistinama” koje su već uzele maha u javnosti.
Brojni problemi
Konferencija je protekla vrlo burno, upita je bilo mnogo, a potpredsjednici Mladen Janjanin i S. Midžić, iako strpljivi, našli su se u nebranom grožđu s obzirom i na neke prigovore prisutnih članova HGZ-a koji su se požalili na netransparentnost komunikacije između ravnateljstva i članstva. Ipak, bitna tema je ostao predsjednik sa svojim neshvatljivim prijedlogom o prodaji zgrade. Cijela priča završila je najprije općim traženjem Đurićeve ostavke, da bi u konačnici bilo dogovoreno da će se svi raspoloživi materijali predati po proceduri časnom sudu koji će svoju odluku proslijediti ravnateljstvu.
Kuloarski razgovori otkrivali su svašta, od toga da je prodaja već davno dogovorena i da postoje čak i arhitektonski nacrti prenamjene zgrade u hotel, do činjenice na koji je način Đurić uopće izabran, doduše legalno s dovoljnim brojem glasova, ali ne i dovoljnim ugledom za funkciju predsjednika HGZ-a. No kuloare treba ostaviti po strani dok ne isplivaju činjenice, a pred budućim predsjednikom otvorit će se bezdan problema koje treba riješiti, ali ne prodajom zgrade.
HGZ jest u velikim financijskim nevoljama, no istodobno je kao udruga s velikim kapitalom povijesti i zgrade i sjajan izazov. Za hrvatsku kulturu a ne za hrvatsko poduzetništvo i hotelijerstvo.