A što ak’ su Detour na putu, makar zaobilaznom, da postanu Novi fosili za 21. stoljeće? Ak’ mislite da sam s ovom hipotezom posve promašio temu, prisjetite se da ni početak karijere Novih fosila nije bio uvjerljiv, a potom i da je Rajko Dujmić iz ovih ili onih razloga promijenio nekoliko pjevačica pri čemu njegov sastav, nakon što je Đurđicu Barlović zamijenila Sanja Doležal, nije izgubio na popularnosti.
Nadalje, Novi fosili su na tadašnjoj estradi bili jedan od ne baš brojnih zabavno-glazbenih sastava koji je od sredine 70-ih do početka 90-ih dizao standarde pop glazbe, pogotovo s hit-singlovima. Probajte zamijeniti naziv Novih fosila onim Detoura, ime Rajka Dujmića imenom Nenada Borgudana, usporediti kako je u 80-ima izgledala estrada, a kako danas, pa ćete se možda složiti da iznesena hipoteza nije potpuno idiotska.
Detour, doduše, još nisu na razini popularnosti Novih fosila iz zlatne faze karijere, no na dovratku koncerta u Domu sportova i sa zavidnim radijskim i YouTube prolaskom Borgudanovih hitova, pokazuju da hrvatska pop glazba može istovremeno biti kvalitetna, uhu ugodna i estetski neupitna te popularna, slušana i tražena. S lutanjima u Yammatu i u počecima Detoura to nije tako izgledalo, no otkako je u bend nakon Ines Tričković ušla Maja Posavec, a onda 2016. godine i izašla da bi je zamijenila Gina Victoria Damjanović, Borgudan ne zna za artističko-komercijalni promašaj.
Album “A što ak’ ja...” bio je jedan od najugodnijih iznenađenja 2014. godine s pop hitovima “Daleko” i “Plešem sama”, a šteta je što u eteru nisu jednako odjeknule “Ujutro” i “Cvijet”. Neujednačenost je bila zamjetna, no često je tako na pop albumima s kojih u prvi plan snažno istupe dvije-tri pjesme. A onda je Maja otišla i nije bilo jamstva da će Borgudan brzo i lako naći adekvatnu zamjenu, no uspjelo mu je pa je nakon tranzicijskog albuma “Detour 10” (2016), na kojem je kroz prerade starijih pjesama, uključivši i nekih iz faze Yammata, predstavio Ginu Victoriju.
Novim sjajem zasjale su “Mjesec” i “Tvoje lice se promijenilo”, a sada je došlo i vrijeme za novi album “TourDetour”, ranije već najavljen singlovima “Biram”, “Bez tebe”, “Zaljubila sam se”, “Vikend” te nedavno duetom “Skrivena”. Tih pet pjesama čini polovicu dosad najkoherentnijeg i najboljeg albuma Detoura, a ni ostatak nije za baciti, pogotovo ne eskapističke, no socijalno angažirane i pomalo rundekovske “Biram”, “Psihopatijo bajna” i “Brod tone” koje je otpjevao Borgudan.
Možda je Maja imala zeru više senzualnosti i emotivnosti, no Gina je više nego solidno kapacitirana za uskakanje u Borgudanove kreacije uz pratnju sigurnog benda koji vješto uklizava iz baroque-popa u acid-jazz ili neo-folka u soft-rock ili komornijeg popa u raskoš soula. Sve ono što je krasilo “A što ak’ ja...” krasi i “TourDetour”, ali u još jačem koncentratu dostojnih suparnika Jinxa i u dosluhu s recepturama britanskih pop-sastava kakvi su nekoć bili Prefab Sprout, The Beautiful South i Everything But The Girl.