ALBUM GRUPE CHUI

PUT U SVEMIR I POVRATAK NA ZEMLJU Ovaj album je jedan od najimpresivnijih i potencijalno najvažnijih u povijesti domaće jazz glazbe

Mladen Pobi / CROPIX

 

U ovoj palanki, u kojoj se i A.D. 2019 sporimo što iz popularne glazbe spada u kulturu, nije lako održavati jazz sastav, ma koliko kvalitetan bio. Stoga je uspjeh sastava Chui koliko neočekivan, toliko i jako važan. Kad znamo da je povrh svega njegov lider Toni Starešinić u ovoj dekadi, ponajviše od ovdašnjih glazbenika, jazz pogurao u sfere u kojima ta glazba u nas gotovo da nikada nije obitavala, unatoč nekim i tek donekle usporedivim nastojanjima Boška Petrovića sa sastavom B.P. Convention u dalekim socijalističkim 70-ima, onda je čudo sastava Chui još veće i značajnije.

Danas su i tržišne okolnosti i kulturne institucije uglavnom gluhe na takve dosege iako je još od prvog albuma “Chui” (2012.) čujno koliko Starešinić, uz svoje suradnike, drugačije promišlja, komponira, snima i izvodi jazz u odnosu na ono što se ovdje do prije desetak godina poimalo pod tim glazbenim stilom pa se događalo i da su izdanja tog benda prema odborima Porina prvo bila svrstavana u alternativnu pa instrumentalnu, a tek s trećim albumom u jazz glazbu. Realno, Chui nije jedini akter pomicanja granica jazza i širenja područja borbe tog glazbenog žanra, jer posljednjih godina na svoj način to čine i Mimika orkestar, Kozmodrum, Sudar Percussion, Šumovi protiv valova, Japanski premijeri, ABOP, Bilk, Zvjezdan Ružić Sextet, a otprije su iz krutog i tradicionalnog poimanja jazza snažan iskorak učinili i Matija Dedić, Tamara Obrovac, Borna Šercar’s Jazziana Croatica.

 

Eksplozije zvijezda

“Naša dosadašnja tri albuma bila su nominirana u tri različite kategorije Porina; jedan u jazzu, jedan u instrumentalnoj, jedan u alternativnoj glazbi. Nije me to smetalo, no ako se mene pita Chui je jazz-rock ili fusion-jazz bend s modernijim ritmovima i postupcima, uključivši i techno i dub. Meni je jazz i plesna glazba, ali volim kad je mogu slušati i doma u fotelji. To je kombinacija koja me fura neovisno o stilu glazbe”, smatra Starešinić koji takva pretapanja kreira i interpretira na izuzetno svjež i inovativan način, pri čemu je na svoju stranu pridobio i glavninu kritike i sve brojniju publiku. Primjerice, jednom me oborilo s nogu koliko su buke, za jedan “jazz band”, Chui podigli u KSET-u, a drugi put oduševilo koliko se u Tvornici kulture okupilo ljudi i koliko je njih cupkalo u ritmu Chuija i Jazz Orkestra HRT-a iz čije je kolaboracije nešto prije nastao i album “Chui ovu glazbu” (2017.). To je bilo posve drugačije od ovdje uvriježenog, bilo uštogljenog i akademskog, bilo šminkerskog i snobovskog pristupa jazzu.

Prije tog albuma Chui je na “The Second Arrival” (2013.) hrabro zagazio na teren na kojem su u 80-ima igrali slovenski Quaterbriga ili britanski Rip Rig + Panic te američki Material, no ponovno to nije bilo kopiranje nego vlastita kreacija. Takvu fuziju amenovali su i Medeski, Martin & Wood prihvaćanjem, između ostalih, i sugestiju autora ovog teksta da Chui uzmu za predgrupu na svom nastupu u ZeKaeMu. Treći album “Third Sun From The Stone” (2015.) predstavljao je nastavak putovanja Chuija jazzom kakvog u nas baš i nismo imali, a na tragu utjecaja Jimija Hendrixa i Sun Ra te skandinavskih nu-jazz formacija poput onih Buggeja Wesseltofta. 2017. godine dogodilo se i gostovanje Josipe Lisac u skladbi “Tebi putujem”, ovdje priložene kao zaključne skladbe u Andrea Ljekaj Remixu, a Toni je nakon toga bio i ključan suradnik na Josipinom albumu “From Croatia Records Studio: Tu u mojoj duši stanuješ” na kojem je naša diva uz bubnjara Bornu Šercara, trubača Josipa Graha i basista Davora Črnigoja transformirala antologijske skladbe iz svog opusa.

Teško je reći je li četvrti album Chuija “Iz kapetanovog dnevnika” završetak jednog ili početak drugog putovanja, jer sve skladbe ovaj put nose hrvatske nazive, no ponovno je nevjerojatno s koliko autorske svježine, radosti stvaranja i istraživalačkog nerva Starešinić za sintesajzerima sa saksofonistom Vojkanom Jocićem, basistom Konradom Lovrenčićem i bubnjarem Ivanom Levačićem (ne pada klada daleko od stabla, odnosno od oca mu Krune Levačića), propituje što bi sve danas mogao biti jazz. Moglo bi se reći da je novi album Chuija most koji spaja nastojanja Matsa Gustafssona iz Švedske, pogotovo iz suradnje s Neneh Chery u okviru projekta The Thing, ali i njegovog sastava Fire! Orchestra s izletima njujorškog jazz-pijanista Brada Mehldaua u rock repertoar, fusion albuma poput “Mwandishija” i “Bitches Brew” Milesa Davisa pa odjeka Keitha Jarretta i Chicka Coreae te prog-rock sastava Soft Machine i King Crimson, Krautorcka bendova poput Can i Neu!, fuzija The Weather Reporta i Van Der Graaf Generatora.

No dok bi kod nekoga to “zaudaralo” na prežvakane i preživljene jazz-rock forme iz 70-ih, glazbena putovanja Starešinića i njegove ekipe - među vanjskim suradnicima našli su se i njegova supruga Željka Veverec iz zajedničkog im sastava Mangroove s recitalom u naslovnoj skladbi, riječki pjevač Boris Štok te Ink Experiment Duo i Dubravko Lapajne s didžeriduom - zvuče drugačije, intrigantno, samosvojno. Njihove skladbe su maštovite i poletne, uzdižuće i energične, a skladateljstvo istovremeno čvrsto i tečno, široko i koherentno, kozmički uredno i poput eksplozije zvijezda, dok bučniji i tiši dijelovi kompozicija pridonose osjećaju smjenjivanja euforije i opuštanja. Blisko je to i strukturama s recentnog albuma “Blow” kalifornijskog saksofonista Donnyja McCaslina, ključnog suradnika Davida Bowieja s njegovog “Blackstara”, na čiju naslovnu skladbu vuče i ranije objavljena “Pogledaj” Chuija i Borisa Štoka. Posrijedi je glazbeno retro-futurističko putovanje koje mi u kratkoj prepisci Toni Starešinić pojašnjava sjećanjem na igračku iz djetinjstva, ali i fascinaciju stripovima.

 

Širenje granica

“Moja zaljubljenost u znanstvenu fantastiku s vremenom nije opala nego posljednjih godina i ojačala jer me naš strip-izdavač Fibra upoznao s nekim nevjerojatnim djelima devete umjetnosti. Album “Iz kapetanovog dnevnika” je posveta znanstvenoj fantastici, a naslovna pjesma imaginarna priča o svemirskim putovanjima Chuija i njegovom dolasku na zemlju, ispričana s referencama na ‘Star Trek’ dok su skladbe ‘Edena’, ‘Arzach’ i ‘Hermetična garaža’ reference na stripove Moebiusa.

‘Malj’, naravno, asocira na Thora s obzirom na to da je glazba te skladbe nastala pod utjecajem novih skandinavskih jazz rock bendova, a poveznica je i u tome što Esad Ribić, koji nam je oslikao omot za prošli album, crta Thora za Marvel. ‘Eternautova tema’ je pak referenca na kultni strip ‘Eternaut’ argentinskog autora Hectora Germana Oesterhelda o invaziji izvanzemaljaca na Zemlju, kojom je metaforički prikazao tadašnje preuzimanje Argentine vojnim pučem od strane hunte generala Jorgea Rafaela Videle, čiju vladavinu nije preživio.”

Što god bila inspiracija Starešiniću, album “Iz kapetanovog dnevnika” jedan je od najimpresivnijih i potencijalno najvažnijih u povijesti domaće jazz glazbe kojoj Chui, iz djela u djelo, šire granice i otkrivaju nove glazbene galaksije. Baš poput kozmonauta koji u SF stripovima i literaturi istražuju nove svjetove.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo