Nakon svog koncerta u Kaliforniji autodestruktivna country rock zvijezda Jackson Maine (Bradley Cooper) odlazi na piće u drag-queen bar u kojem ga izvedbom “La Vie En Rose” Edith Piaf, a potom i autorskim talentom iskazanim na parkingu, osvoji nepoznata pjevačica, inače konobarica Ally (Lady Gaga). Jackson pozove Ally da kao gošća nastupi na njegovom skorašnjem koncertu na kojem, da joj razbije tremu, zajedno otpjevaju njezinu pjesmu “Shallow”, koju je u međuvremenu uglazbio.
Naravno, zaljube se jedno u drugo, Jackson pomaže Ally na putu do slave, uskoro se i vjenčaju, nakratko uživaju u zajedničkoj sreći, unatoč trzavicama zbog njezine pop-karijere koja baš i nije po njegovom ukusu. Nakon neuspješnog liječenja od dugogodišnje ovisnosti o alkoholu Jackson se objesi u garaži, a Jacksonov stariji brat i menadžer Bobby (Sam Elliott) objašnjava Ally da razlog samoubojstva nije to što je svojim pop-pjesmama u daleko modernijoj produkciji nadrasla njegovu country rock slavu starinskoga kova. Skrhana od bola Ally Maine na koncertu u čast pokojnog supruga pjeva pjesmu koju je Jackson napisao, ali ranije nije uglazbio. Kraj jednostavne, no ipak efektne i emotivne ljubavno-glazbene priče o cijeni slave.
Vjerojatno znate, scenarij Erica Rotha, Bradleya Coopera i Willa Fettersa za najnoviju verziju filma “Zvijezda je rođena” u režiji samoga Coopera tek je varijacija radnje istoimenog filma iz 1976. godine u kojoj su naslovne uloge rock zvijezde Johna Normana Howarda i pop pjevačice Esther koja traži svoje mjesto pod reflektorima glumili Kris Kristofferson i Barbra Streisand. Taj je pak film bio remake dva ranija istoimena filma. Prvog iz 1937. godine s Janet Gaynor i Fredricom Marchom o dvoje glumaca te drugog iz 1954. godine s Judy Garland i Jamesom Masonom o tinejdžerskom idolu izblijedjele slave i pjevačici mjuzikla u usponu.
Odmetnik od Nashvillea
Koliko je “Zvijezda je rođena” iz 1976. godine predstavljala odmak od ranijih verzija, toliko je nedavno u kina puštena verzija s Cooperom i Gagom toliko slična da doslovce ište izravnu usporedbu, a to vrijedi i za soundtrack albume koji prate oba filma. 1976. godine Kristofferson je već odigrao zapažene uloge u filmovima “Cisco Pike” (1972), “Pat Garrett i Billy The Kid” (1973) i “Alice više ne stanuje ovdje” (1974), a nakon “Zvijezda je rođena” (1976) i u “Konvoju” (1978). Usporedo s time, pa i nešto prije, Kristofferson je postao jedan od glavnih odmetnika od srednjestrujaškog nashvilskog countryja zajedno s Williejem Nelsonom, Waylonom Jenningsom, Merleom Haggardom, Johnnyjem Cashom, Guyom Clarkom, Tompallom Glaserom, Jerryjeom Jeffom Walkerom, Townesom Van Zandtom, Davidom Allanom Coeom i drugima. Ubrzo njihov outlaw country postaje lukrativniji od mainstreama čijim su raljama izbjegli, a može se reći i da je Kristofferson u filmovima manje-više glumio ono što je bio u glazbi pa tako i u “Zvijezda je rođena”. Prema njemu Barbra Streisand je u glazbenom smislu bila više nego čedna i pristojna, klasična pop zvijezda koja je to postala po zastarjelom Tin Pan Alley obrascu, usred kontrakulture 60-ih, kad je takvu metodu već zasjenio rock. I filmovi su joj, ako me sjećanje služi, bili unutar domene vrckavih komedija i laganih romantičnih dramica.
Iz takvog rakursa gledano, Barbara je kroz “Zvijezda je rođena” ušla u film po narativu teži od onih kakve je snimala, a donekle se odmakla i od onoga što je ranije pjevala, no ne previše. Primjera radi, moja pokojna majka isplakala je more suza gledajući taj film, a sjećam se da je znala zaplakati i kad bi si na češkom Supraphon gramofonu - vjenčanom poklonu kojeg sam na neki način naslijedio - zavrtjela LP ploču iz tog filma. Mislio sam s tih svojih desetak godina života da plače zbog tugaljive filmske priče. Možda sam i naslućivao, no tek sam kasnije shvatio da je plakala i zbog svoje tuge i nesreće. Kako god, bilo mi ju je teško gledati pa sam iz tog razloga zavolio i taj film i soundtrack, slušajući ga uz nju, premda potonji nije bio nešto naročito. Realno, u tom je vremenu LP “A Star Is Born” (1976.) bio prilično mlitava kolekcija pop balada, vraški uspješna s petnaest milijuna prodanih primjeraka, ali ipak slinava. Kako rekoh, volio sam ga zbog svoje majke i donekle zato što mi je Kristofferson bio pojam urbanog kauboja. Kroz njega je Kristofferson zaradio puno love, ali i prilično narušio do tada stečen ugled country odmetnika i jakog kantautora, no bio je veliki frajer pa se izvukao neokrznut, dok je Streisendova podebljala ugled jer je glazbeno ostala na sličnom kursu i to s još većim uspjehom, pokazavši da može glumiti i teže filmske role od dotadašnjih.
Na sličnoj premisi pretapanja stvarnog i filmskog života zgodno je promatrati i najnoviju verziju filma “Zvijezda je rođena” i soundtrack albuma “A Star Is Born” (2018.) te usporediti je s verzijom istoimenog filma i albuma iz 1976. godine, a time i sagledati domete Gage i Coopera u odnosu na domete Streisandove i Kristoffersona. Za početak, Cooper koji glumi Jacskona Mainea, glumi i Johna Normana Howarda, odnosno Krisa Kristoffersona, uspijevajući kroz pjesme koje u filmu pjeva primaknuti se onome što je u outlaw country glazbi i stvarnome životu bio taj veliki kantautor tijekom 70-ih pa i kasnije. Premda po vokaciji glumac, Cooper, koji je za potrebe filma naučio i svirati gitaru, perfektan je i kao country rock pjevač i kao koautor dijela pjesama iz filma na kojima su uz njega radili Williejev sin Lukas Nelson i Jason Isbell, istaknuti country rock kantautor i bivši član southern-rock benda Drive-By Truckers.
Nevjerojatno, ali dio pjesama za film snimljen je uživo, dijelom i na Glastonburyju, odnosno u pravim koncertnim uvjetima. Cooper u svemu tome briljira, a kutovima snimanja - dok forsira krupne kadrove lica i pozornice - sugerira koliko je svijet glazbenika odvojen od publike smještene u mutnu pozadinu, čak i na njihovoj najbližoj točki susreta, odnosno koncertima.Time implicira i odvojenost glazbenika od stvarnog života. Dakle, sjajan je i kao režiser i kao glumac, pa za moj ukus “Zvijezda je rođena” iz 2018. godine i u filmskom segmentu nadmašuje verziju iz 1976. godine. Vratimo li se glazbi, može se reći da je uvjerljiviji od Kristoffersonovih glazbenih izvedbi u istoimenom filmu, čak i ako ide njegovim tragom. I ne samo njegovim jer kaže da mu je inspiracija bio Eddie Vedder, a rekao bih da mu izvedbe imaju sličnosti i s određenim osobinama Stevea Earlea i Guya Clarka te Chrisa Stapletona i Jameya Johnsona, pa i Brucea Springsteena.
Ako se “prerušavanjem” Cooper ukazao i kao potentan outlaw country pjevač, Lady Gaga se posve “ogolila”. Nakon nastupa u zagrebačkoj Areni 2010. godine napisao sam da je bila najfascinantnija dok je sama za klavirom izvela dvije balade. Bio je to klasični pop-rock na tragu Eltona Johna iz ranih 70-ih i čini se da je u filmu “Zvijezda je rođena” otvoreno zaigrala na tu kartu. I prije je imala izlete prema klasičnom popu pa i soft-rocku i countryju, naročito na posljednjem albumu “Joanne” (2014.), ali s pjesmama koje pjeva u ovom filmu doista sjaji novim sjajem. Bez tone šminke, suludih kostima i dance-pop pjesmuljaka Gagu napokon vidimo kao ženu od krvi i mesa, a čujemo kao sugestivnu soft-rock i country rock pjevačicu, Kao da je krenula obrnutim putem od Taylor Swift koja je napustila country da bi postala dance-pop zvijezda. OK, zbog potreba filma Gaga, kao Ally, pjeva i “moderne” dance-pop i R&B pjesmuljke koje Cooper, kao Jackson Maine, opravdano prezire.
No, u “pravim” rock, country i pop pjesmama Gaga je toliko uvjerljiva i suverena, ukusna i raskošna da gledatelja i slušatelja ostavlja bez daha. Slutilo se da to može, ali sada je dala do znanja da u takvim pjesmama pliva poput ribe u vodi. U usporedbi sa Streisandinim izvedbama, iz one verzije filma “Zvijezda je rođena”, Gaga je superiorna, barem koliko su i skladbe za novu verziju kvalitetnije, dojmljivije i moćnije, i bitno drugačija u odnosu na dosadašnji repertoar iz stvarnog života, a taj joj se rizik već sada isplatio. I to ne samo kroz zaradu od filma, albuma i pjesama, čime dolazimo i do usporedbe konteksta u kojima su se pojavili “A Star Is Born”, daleke 1976. godine i ove jeseni.
Regresivan i okoštao
Dakle, 1976. godine soundtrack “A Star is Born” bio je posve neinteresantan u odnosu na tadašnji glam, hard, progresivni i country rock. Ne samo to, bilo je tada i bolje pop glazbe, predvođene ABBA-om, a u zraku se njušio i punk prevrat. Ukratko, “A Star Is Born” je u kontekstu tadašnje popularne glazbe bio regresivan i okoštao, kilav i loš album. Nova verzija soundtracka “A Star Is Born”, s drugim pjesmama u odnosu na onaj iz 1976. godine, a sagledano u kontekstu današnje popularne glazbe, nudi nešto bitno drugačije. Naime, presjek najstreamanijih i najprodavanijih pjesama i albuma popularne glazbe posljednjih godina, kvalitativno gledano, prilično je grozan.
Doslovce je impregniran dance/R&B pjevačicama koje je moguće tek vizualno razlikovati jednu od druge, EDM-om kojeg čak ni vizualno ne možete razlučiti, a kamoli po glazbenom sadržaju, komercijalnim hip hopom u kojem tek nekolicina repera doista ima što za reći, kantautorima poput Eda Sheerana kojem u leđa s velike udaljenosti gledaju sadržajno bitno zanimljiviji, nekolicinom rock bendova koji to u suštini nisu i tek ponekom, zaista dojmljivom classic-pop pjevačicom poput Adele. U takvoj prizmi, koliko se film “Zvijezda je rođena” izdvaja iz uobičajene holivudske ponude posljednjih sezona, toliko u odnosu na prosjek glazbe s top-lista, ako ne i više, odskače i soundtrack “A Star Is Born”. Uspjeh koji je postigao, od broja streaminga pojedinih pjesama preko prodaje albuma do mjesta na vrhovima top-lista, ukazuje da je publika, kad joj se na pravi način ponudi, voljna posegnuti za kvalitetnom rock, country i pop glazbom.
Dakako, razlozi takvom uspjehu leže u samome filmu čija je priča poznata iz ranijih verzija, jakom propagandnom budžetu te popularnosti Bradleya Coopera kao glumca i Lady Gage kao pjevačice. No, koliko god se “A Star Is Born” razlikovao od presjeka današnje popularne glazbe s top-lista, ipak je s jednim trendom u korelaciji. Taj trend je uzlet popularnosti country glazbe u Americi posljednjih sezona predvođene Chrisom Stapletonom i, nešto prije toga, klasičnih pop pjevačica poput Adele.
Zašto se Jackson ubio
Doduše, trećina pjesama je slabija jer se i njima ilustrira filmski narativ prema kojem Ally pristaje na loše glazbene kompromise. Naravno, Jackson je zgađen takvim razvojem Allyne karijere, ali zna da je s mladim pjevačicama danas tako. U tom smislu legitimno je čak postaviti pitanje nije li se Jackson ubio ne samo zbog dugogodišnje ovisnosti o alkoholu nego i zbog toga što je Ally, umjesto da postane prava pjevačica i kantautorica, odabrala da bude još jedna u nizu brzopotrošnih pop proizvoda. Sve ne bi li ‘zvijezda bila rođena’, ali i zato što zna da je njegovo vrijeme, kad su top-listama harali pravi izvođači i autori, a ne lutke na koncu u rukama pop-mogula, definitivno prošlo.
Ipak, veći dio pjesama za ovaj film nešto je najbolje što se kroz format soundtrack albuma ponudilo publici u ovoj dekadi pa i stoljeću. Time “A Star Is Born”, odnosno podsjećanjem na standarde Hollywooda, countryja i rocka sedamdesetih - kao i film i soundtrack “La La Land” (2016.) s efektnim podsjećanjem na zlatno doba holivudskih mjuzikala - ulijeva nadu da kvaliteta i klasika, barem u jednom segmentu filmske i glazbene produkcije, i danas mogu biti tržišno kurentni.