Kao dijete Brittney Denise Parks je učila violinu u Cincinattiju, a onda je majci rekla da joj se ne sviđa ime. Izbacila ju je na ulicu pa se s nepunih osamnaest godina Sudan, kako se nazvala, zaputila u Los Angeles, a sada objavila i debi album “Athena” na kojem pametno, zanimljivo i pitko stapa sazvučja u rasponu od sudanske tradicionalne glazbe preko starih holivudskih ili brodvejskih mjuzikala do world music putešestvija Davida Byrnea, konstrukcija njegove kolegice St. Vincent, recentnih trip-hop izdanja Neneh Cherry i progresivno elektroniziranog neo-soula.
Kao i FKA Twigs, tako i Sudan povremeno zaboravi koliko je uz auditivni spektar i ritam važna jačina melodije koja mora nositi pjesmu da bi ista (p)ostala pamtljiva, no njezina “Athena” ipak ukazuje da se i u R&B-u danas mogu objavljivati krasna i duboka djela, a ne samo jeftini estradni bofl. Ukratko, ako je R&B, a nije na top-listama, znači da bi mogao vrijediti. Baš kao u rocku 80-ih.