Orkestar doba prosvjetiteljstva - kakvo divno ime! Već unaprijed miriši na nešto dobro, plemenito, staromodno, a ipak suvremeno jer svira danas i ovdje. Čedo naših dana, ansambl ovog imena pojavio se u ciklusu “Lisinski subotom” i zorno pokazao zbog čega ga smatraju čudom, jednim od najcjenjenijih orkestara u svijetu, ali i najneobičnijih, ne samo zbog imena i kvalitetne svirke.
Rođen je prije samo 32 godine u okrilju grupe entuzijasta posebnih želja i potreba, da bi do danas narastao do glazbene skupine koju vodi ravnateljstvo samih vitezova Britanskoga kraljevstva, među njima i Sir Simon Rattle i Sir András Schiff. Upravo je ovaj potonji, nekad među prvim glasoviračima svijeta, danas i dirigent, nastupio s orkestrom kod nas svirajući na glazbalu njemačkoga majstora Juliusa Blüthnera, izgrađenog u Leipzigu 1856. godine.
Schumann i Brahms
Putujući s ovim instrumentom po svijetu, Orkestar doba prosvjetiteljstva objašnjava svoje ime i misiju. Svirati glazbu na autentičnim instrumentima, istraživati vrijeme i epohe autora, graditi mostove između prošlosti i današnjice, okupljati mlade na podiju i ispred njega, ukratko, ponašati se prosvjetiteljski izvan danas već pomalo ozloglašenih komercijalnih dosega.
Na tom putu sudjeluju kao ravnopravni voditelji/ravnatelji još neki vizionari, među kojima su Vladimir Jurowski, dirigent velikoga ugleda Iván Fischer, eksperimentator ovog laboratorija John Butt, Sir Mark Elder te dvojica emeritusa, William Christie i sir Roger Norrington.
U Zagreb su donijeli dašak romantike u glazbi Roberta Schumanna, Koncertni stavak za četiri roga i orkestar u F-duru op. 86 i 4. simfonija u d-molu op. 120, te Johannesa Brahmsa s Prvim koncertom za glasovir i orkestar u d-molu op. 15.
Kvartet hornista
Svirajući očekivano tehnički besprijekorno, uigrano do krajnjih granica savršenstva, osvajali su jednu od onih teško dosegnutih sfera stvaranja glazbene priče koja se prati i doživljava poput glazbe u nastajanju, baš tu i ovdje, samo za nas!
Najprije je kvartet savršenih hornista Roger Montgomery, Martin Lawrence, Gavin Edwards i David Bentley oduševio s pokrićem velikoga virtuoziteta uz dirigenta koji je odmah pokazao zbog čega ga smatraju jednim od najvećih glazbenika našeg vremena. Veliki gospodin, 66-godišnji Schiff sa svojom slikovitom, gotovo očinskom gestom ponašao se ležerno, mimo svake asocijacije na vizualni i često zlorabljeni dirigentski autoritet. No, vidjelo se na Brahmsu da je takav dojam privid. Jer Schiff je svirao solo dionicu na svom neobično zvučećem glazbalu nastalom tek tri godine prije praizvedbe Brahmsova koncerta, a orkestar je svirao sam s tek minimalnim dirigentskim uputama glasovirača.
Postići takvu sinergiju i preciznost može samo uporan i beskompromisan rad, kako bi na izvedbi sve skupa djelovalo jednostavno i prirodno. Uzorak povijesnoga glazbala zvučao je pomalo anakrono, prigušeno u odnosu na naviku slušanja raskošnoga Brahmsa na današnjim glazbalima, no bila je to čarolija posebnoga iskustva. Prosvjetiteljstvo je baš dobra i tako točna blagotvorna riječ koju danas u ovome svijetu koristi, čini se, još samo glazba.