Bavarski institut Fraunhofer, koji je razvio ranu verziju popularnog digitalnog audio formata, objavio je da ga prestaje licencirati te da smatraju kako noviji MPEG formati poput AAC (Advanced Audio Coding) datoteka mogu isporučiti više značajku i bolju zvučnu kvalitetu uz manje zahtjeve u usporedbi s MP3-om, a još bolji rezultati očekuju se od budućeg MPEG-H formata.
MP3 se prvi put pojavio prije 24 godine i predstavljao je pravu revoluciju u sažimanju podataka zvukovnih datoteka: u usporebi s klasičnim digitalnim audio datotekama za CD, MP3 format sažima podatke za 75% do čak 95%.
"Majkom MP3-a" smatra se Suzanne Vega, jer su stručnjaci Fraunhofer instituta koristili snimku njene pjesme 'Tom's Diner' za podešavanje kompresijskog algoritma. 'Tom's Diner' bio je, konkretno, izbor Karlheinza Brandenburga, asistenta na Sveučilištu Erlangen-Nuremberg, jer tu pjesmu odlikuje monofona priroda i sadržaj širokog spektra, pa je bilo lakše čuti nesavršenosti u kompresiji prilikom razvoja novog formata.
Upravo zahvaljujući pojavi MP3-a, kompanija Apple postala je vodeća snaga današnjice u distribuciji glazbe, koju je postalo moguće downladati i slušati na napravama poput iPoda.
No, zacijelo nećemo svjedočiti onakvom valu nostalgije za MP3-om, kakav se pojavio "padom" vinilnih ploča ili audio-kazeta. Naime, nedavno je otkriveno da glazba koju slušamo u MP3 formatu može zvučati depresivnije nego inače. Kompresija podataka, otkrili su istraživači, pojačava neutralne i negativne emotivne karakteristike pojedine pjesme, a te se karakteristike mogu opisati kao "tajanstvene, plahe, zastrašujuće i tužne". S druge strane, MP3 potiskuje pozitivne emotivne značajke ("sretne, romantične ili mirne"). Zanimljivo je da MP3 kompresija istodobno nema nikakav učinak na pjesme koje se mogu svrstati u "ljutite" i "bijesne".
Što se tiče vinilnih ploča, one su se vratile na velika vrata, barem sudeći po podacima iz prosinca koji govore da je prodaja vinila po prvi put nadmašila digitalni download.
Patent Fraunhofer instituta za MP3 je istekao, što pak znači da je ovaj format sada slobodan za manipuliranje po volji, na što neki programeri gledaju s odobravanjem. Hoće li to u konačnici produljiti život ovog široko rasprostranjenog formata, koji je neosporno promjenio način na koji slušamo glazbu? Kao i uvijek, vrijeme će pokazati.