Ako Margo Price slijedi trag Lorette Lynn, onda kanadska kantautorica Tamara Lindeman iz Toronta, a u okviru projekta The Weather Station, slijedi trag Joni Mitchell. Slijediti trag ne znači kopirati jer nešto vas mora inspirirati da biste napravili svoje (remek) djelo.
Promislite malo o tome i dok slušate Nicka Cavea, a nešto slično uspijeva i Tamari koja svoje pjesme postavlja na neka slična raskrižja, kao i svojedobno Joni. Folk, psihodelični rock, razvedeni ritmovi, elegantni aranžmani, fino uklopljeni gudači, ali i oštre gitare, a ponad svega njezin glas koji podsjeća i na Joni, Alanis, Jewel i Feist.
Premda ispod taloga smeća s top-lista već godinama možete uživati u obilju pjesnički i skladateljski potkovanih kantautor(ic)a, istoimeni album The Weather Station iznimno je djelo Tamare čije pjesme možete čitati i poput kratkih ispovijedi o (ne)običnoj svakodnevici, ljubavi, obitelji, ekonomiji, politici...
Lindemanova, uvjetno rečeno, u kanadskoj je glazbi ono što je u književnosti te zemlje Alice Munro.