Marianne Stang Ihlen imala je 22 godine kada je stigla na grčki otok Hydru. Tamo je stigla iz Osla krajem 50-ih godina sa svojim dečkom, piscem Axelom Jensenom. Na Hydri su zatekli grupicu međunarodnih umjetnika, uključujući i pisca Görana Tunstrøma, koji su taj otok proglasili novim domom.
Hydru je zaobišao masovni turizam, a stranci koji su živjeli tamo uglavnom su bili dio te umjetničke kolonije kojoj su se pridružili Ihlen i Jensen.
Jensen i Ihlen kupili su malu bijelu kućicu. Ihlen je bila domaćica, a Jensen je pisao. Između ostalih priča iz svog opusa, na Hydri je napisao roman Line.
No, njihova ljubavna idila nije potrajala. Jensen je bio pijanac koji je često bio nasilan, a oboje su bili nevjerni. Unatoč problemima, Ihlen i Jensen su se vjenčali, no Jensen je nakon nekoliko godina napustio Ihlen i njihovog šestomjesečnog sinčića zbog druge žene. Ihlen je ostala na Hydri, odlučna nastaviti sa svojim životom.
Jednog dana, kada se našla u seoskoj trgovini gdje je kupovala vodu i mlijeko, začula je glas. Tog je dana na vratima stajao tamnokosi muškarac sa suncem na svojim leđima. 'Bi li nam se htjela pridružiti, sjedimo vani?', pitao ju je muškarac, inače manje poznati kanadski pjesnik.
Bio je to Leonard Cohen.
Za njega, ona je bila najljepša žena koju je ikada upoznao.
'Bila je savršena', povjerio se Cohen prijatelju. 'Bila je stvarno prekrasna, najljepša žena koju sam vidio', rekao je drugi Cohenov prijatelj.
'Izgledao je kao džentlmen, staromodan', rekla je jednom prilikom Marianne o svojem prvom susretu s Cohenom. 'Odmah me privukao.'
Kada su izlazili, Cohen je jedva pio ikakav alkohol već je radije uživao Marianneinom plesanju. Nešto vremena nakon što su se upoznali, Cohen je Ihlen odvezao iz Grčke nazad u njezin dom u Oslo.
Cohen joj tom prilikom poklonio okruglo srebrno ogledalce uz riječi da nikada nije vidio lice koje mu je, poput njezinog, pričinjavalo takvu ugodu.
Cohen se međutim morao vratiti u Kanadu, a Ihlen je nastavila manekensku karijeru premda je bila silno nesigurna zbog svog izgleda. Pjevač i pisac je rekao da mu je Ihlen dala snage da nastavi pisati.
Jednog dana, na adresu na kojoj je Ihlen živjela u Oslu stiže telegram iz Montreala. 'Imam kuću. Sve što mi nedostaje su moja žena i njezin sin. S ljubavlju, Leonard', pisalo je u njemu. Ubrzo nakon toga Ihlen seli u Montreal gdje ona, Cohen i njezin sin Axel započinju zajednički život.
Međutim, ubrzo nakon toga ponovno su se vratili na Hydru, mjesto gdje je njihova ljubav započela.
Živjeli su mirno. Cohen je pisao, a Ihlen održavala domaćinstvo urednim. Premda se smatra njegovom najvećom muzom, Ihlen mu nije pomagala u pisanju, a on joj nije pokazivao svoje radove jer joj engleski nije bio dovoljno dobar.
Cohen se nije htio vjenčati, a postepeno je postajao nemiran zbog života na Hydri. Rekao je Ihlen da bolje piše putujući pa je često boravio u Londonu, SAD-u i Kanadi. Njihova je ljubav zbog toga patila.
'Želio sam mnogo žena, mnogo različitih iskustava, mnogo zemalja i klima. Mnogo ljubavnih veza', poslije je objasnio Cohen koji je 1964. izdao zbirku pjesama 'Flowers for Hitler' ('Cvijeće za Hitlera') i posvetio je Ihlen.
Nakon puno problema i selidbe u New York, 1970. Ihlen je napustila Cohena i njihova je ljubav završila.
Cohenova karijera stabilno je napredovala, a Ihlen se vratila u Norvešku gdje se udala za inženjera Jana Stanga s kojim je zasnovala obitelj i rodila tri kćeri. Ostali su zajedno sve do njezine smrti.
Kada je Cohen čuo da njegova ljubljena Marianne Ihlen boluje od leukemije te da je na samrti, Cohen joj se javio pismom. Prijatelj Marianne Ihlen, Jan Christian Mollestad, kaže da je Ihlen bila pri svijesti kada joj je pročitao što joj je Cohen napisao.
'Marianne, došli smo u vrijeme kada su naša tijela stara i raspadaju su i mislim da ću uskoro i ja za tobom. Znaj da sam toliko blizu iza tebe da mislim da kad bi ispružila ruku da bih je uspio dohvatiti', napisao je Cohen. Mollestad kaže da je Ihlen ispružila ruku kada je čula riječi 'ispružila ruku'.
Dva dana kasnije nakon što je pročitala Cohenovo pismo, Marianne je preminula. Imala je 81 godinu.
Mollestad se nakon nekog vremena javio Cohenu i rekao mu je da je Ihlen u svojim posljednjim trenucima pjevušila pjesmu 'Bird On a Wire' - pjesmu koju je Kanađanin napisao o njoj. Mollestad je rekao da je tu pjesmu najdublje osjećala.
'Poljubio sam je u čelo, izašao iz sobe i rekao 'So long, Marianne' ('Zbogom, Marianne')', rekao je Mollestad, opisujući trenutke neposredno prije Ihlenine smrti.
'Smatram da ljubav nikad ne umire i u slučaju da je ta emocija dovoljno jaka da oko nje nastane pjesma, onda u njoj ima nešto neuništivo', rekao je Cohen.
Tko bi mu proturječio?