Posljednjih dana objavljeni su deseci novinskih i internetskih članaka, radijskih emisija i TV reportaža kojima se pokušalo detektirati zašto nam ova turistička sezona nije kao prošlogodišnja. Jedni dižu paniku tvrdnjama kako je obala prazna jer su se u igru vratile druge mediteranske destinacije i jer smo preskupi, a drugi gase požar tvrdnjama da ukupno gledano za sada nema pada turističkih prihoda i da loše ide samo onima koji ne nude adekvatan smještaj, kvalitetnu hranu i pravi turistički proizvod po pravoj cijeni.
U takve rasprave i reportaže, kao idealna glazbena podloga mogao bi leći i novi album producentskog i DJ dvojca Tomeca & Grabbera “Deep Into Croatia” jer s tradicijskom glazbom njih dvojica čine ono što bi načelno trebali činiti i turistički djelatnici.
Tradiciju ponuditi s pomakom, a staro upakirati na nov način; autohtono prezentirati s dozom modernosti, a lokalno tako da bude globalno prepoznatljivo; naše predstaviti na atraktivan način, a po povoljnoj cijeni.
Mogla bi se sada povući i paralela između onoga što se i po kojoj cijeni nudi posjetiteljima splitske Ultre, a što je iz Hrvatske oduševilo i pokojnog Bourdaina pa da se uoči kako je posrijedi disparitet nalik onome između uobičajene glazbene ponude na hrvatskoj estradi i onoga što Krešimir Tomec & Marco Grabber nude na albumu “Deep Into Croatia”.
I nije im to prvi nego već treći put jer nakon albuma “Dalmatian Dub” (2010) i “Dalmatian Lounge” (2013) - na kojima su se pozabavili ukusnom elektronizacijom i oplesnjavanjem klapskih i drugih tradicijskih dalmatinskih skladbi - Tomec & Grabber na “Deep Into Croatia” nude slično glazbeno krstarenje na potezu od Istre preko Zagorja i Međimurja do Podravine.
Uz obilatu pomoć istaknutih glazbenika i glasova - poput magične Lidije Bajuk u “Preko Drave”, opore Tamare Obrovac u “Istarskom blagu”, Filipa Novosela, Marka Ramljaka, Singrlica, Putokaza i nekoliko drugih, uključivši i vokal pokojne Tete Lize u “Julijuša Deneka dvanajstoga” koju je glasovirom na raskrižju etna, jazza i trip hopa divno oplemenio Matija Dedić - Grabber i Tomec nastavljaju ukusno rekontekstualiziranje i reformiranje hrvatske tradicijske glazbe.
Zapravo, taj dvojac s ostatkom pomno odabrane glazbene posade - iako je šteta što iz ovih ili onih razloga nisu uvršteni Kries, Cinkuši, Ogenj, Dunja Knebl i Rundek sa svojom Ekipom - traži i najčešće nalazi pravi put da se i domaćoj i inozemnoj publici na drukčiji način ponudi hrvatska tradicijska glazba. S time u posljednjih trideset i kusur godina, otkako se world music uvriježio kao pojam sličnih glazbenih nastojanja, nismo imali sreće. A u takvoj konstelaciji “Deep Into Croatia” - čak i ako Tomec & Grabber nisu u ama baš svakoj skladbi perfektno reformirali i modernizirali tradicijske napjeve, kao ni manje dojmljivi “Lado Electro Memorabilium 2.0” Borisa Harfmana & Hrvoja Crnića Boxera - još je važniji.
I to neovisno o tome koliki je stvarni domašaj tako koncipiranih albuma na našoj i inozemnoj sceni. Naime, “borba” koju za hrvatski etno/world music na “Deep Into Croatia” vode Tomec & Grabber nalik je onoj za soparnik koji jest nešto zahtjevnije, ali i daleko smislenije ponuditi pod street foodom od tek još jednog u nizu masnih i žilavih pizza-cutova. Negdje u tom trokutu leži i enigma, ali i rješenje naše turističke, ali i hrvatske world music ponude.