Vrhunac Mobyjeve karijere, nekoć pankera koji je postao guru elektronske glazbe, zbio se koncem prošlog i početkom ovog stoljeća, na albumima “Play” i “18”. Ne računajući ambijentalni, višesatni “Long Ambient 1: Calm. Sleep” (2016), ništa se u njegovom opusu nije moglo mjeriti s navedenim izdanjima.
Moby se nedavno vratio i punku, na dva albuma s The Void Pacific Choirom, ali ne baš sjajno da bi sada objavio album inspiriran trip hopom koji je u njegovim rukama postao alat za stvaranje konceptualnog albuma o postapokaliptičnom svijetu kojem je čak i “Bog odlučio okrenuti leđa”, valjda zgrožen time što smo napravili od ovog našeg kamička u svemiru.
“Everything Was Beautiful” neće dosegnuti magnitudu njegovih ključnih albuma, no posrijedi je melankoličan i lijep set skladnih pjesama u kojima se Moby doima poput Major Toma (iz ostavštine pokojnog Bowieja) koji je pri ponovnom susretu s uništenom Zemljom nije osjetio ni ljutnju ni bijes nego samo zebnju, tugu i jad.