Francuski pjevač i kantautor Charles Aznavour preminuo je sa 94 godine, okončavši tako impresivnu karijeru koja je trajala dulje od 80 godina.
Prozvan "francuskim Sinatrom", Aznavour je snimio više od 1200 pjesama na sedam jezika, prodao više od 180 milijuna ploča i pojavio se u više od 60 filmova. Između ostalog, u Oscarom nagrađenom filmu 'Limeni bubanj' glumio je dobroćudnog židovskog prodavača igračaka.
Rođen je 1924. u obitelji imigranata koji su izbjegli genocid u Armeniji, triput se ženio i imao je šestero djece. Na holivudskoj 'Stazi slavnih' dobio je zvijezdu sa svojim imenom 2017., a CNN ga je 1998. proglasio zabavljačem stoljeća.
Njegove su pjesme bile inspirirane iskustvom odrastanja u imigrantskom miljeu, a nije se klonio pjevati također o brojnim tabu temama, poput braka, homoseksualnosti i izražavanja osjećaja kod muškaraca. Nastupio je u 94 zemlje svijeta, a 16. kolovoza trebao je i u pulskoj Areni održati nastup, koji je otkazan zbog bolesti.
Među njegovim najpoznatijim pjesmama je 'Ona' iz 1974.
Prije samo dva dana, u subotu, družio se s prijateljem, jednako poznatim Francuzom, glumcem Jeanom-Paulom Belmondom i na službenoj stranici na Facebooku objavio njihovu zajedničku fotografiju.
Aznavour - pjevač i pjesnik koji je srušio granice
Rekli su mu da je preružan, prenizak i da ne zna pjevati. Ali to Charlesa Aznavoura nije spriječilo da postane jedan od najvećih kantautora 20. stoljeća.
Zvali su ga francuskim Sinatrom, ali je Aznavour, suprotno od slavnog Ameriknaca, sam pisao svoje pjesme, često pritom rušeći tabue o braku, homoseksualnosti i muškarcima koji pričaju o svojim emocijama.
I u svojim devedesetima Aznavour je pjevao na stadionima, svakoga dana pisao i nastavljao rušiti granice.
"Imam taj poremećaj da govorim o stvarima o kojima se ne bi trebalo govoriti", rekao je.
"Želio sam razbiti svaki tabu, osjećao snažnu potrebu da zauzmem stav", dodao je.
Takva ga je neustrašivost pretvorila u neumorna borca za priznanje osmanskog genocida nad Armencima tijekom Prvog svjetskog rata.
Rođen je kao Shahnour Varinag Aznavourian in Parizu 22. svibnja 1924. godine. Roditelji su mu bili Armenci koji su pobjegli pred progonom u Osmanskom Carstvu.
Bio je i nadaren glumac i upravo ga je glavna uloga u filmu Francoisa Truffauta "Pucajte na pijanista" donijela slavu izvan Francuske.
Kasnije će nastupiti i u Oscarom nagrađenom filmu "Limeni bubanj" u ulozi ljubaznog židovskog trgovca igračakama.
Zapravo, Aznavour je za sebe govorio da je "više glumac koji pjeva nego pjevač koji glumi".
Nastupio je u više od 60 filmova, ali to ga nije zaustavilo da u nevjerojatnoj glazbenoj karijeri napiše 1300 pjesma.
U Parizu se rodio slučajno, jer mu roditelji nikako nisu mogli dočekati željenu vizu za Ameriku. Umjesto toga osnovali su mali emigrantski restoran Le Caucase (Kavkaz) u kojem su Aznavour i njegova sestra plesali i pjevali odmalena.
Rano je napustio školu, odluka koju je kasnije požalio, kako bi postao pjevač i plesač. Prvu je priliku dobio kao pretpjevač na nastupima Edith Piaff.
Ona ga je kasnije povela u Ameriku kao svog menadžera i kazala mu da vježba glas. "Pjevao sam neprestano, dok me ne bi počelo boljeti grlo. Ali se isplatilo. Glas mi se razvio od desetine oktave do gotovo tri oktave", rekao je.
S Edith Piaff živio je osam godina, ali se kleo da nije bio jedan od njezinih brojnih ljubavnika. "Ona nije bila moj tip".
Ali ga je zato neprestano gnjavila da operira nos.
Armenija u krvi
Njezinoj podršci unatoč, počeci karijere bili su mu klimavi.
"Izvodač stoljeća", kako su ga kasnije nazvali CNN i časopis Time, jednom je bio potjeran s pozornice.
"Rekli su mi da sam gadan i nizak i da mi se ne smije dopustiti da pjevam", ispričao je.
Prvi broj jedan na ljestvici donijela mu je pjesma "Sur Ma Vie" 1956., a potom je uslijedio jedan od najvećih hitova "Je M'voyais Deja"
Nakon uspjeha s filmom "Pucajte u pijanista" na prepad je osvojio njujorški Carnegie Hall 1963. i ubrzo su njegove pjesme pjevali Ray Charles, Liza Minnelli i Fred Astaire.
Pjevao je u duetu i sa Sinatrom, Eltonom Johnom, Stingom i Celine Dion.
Bio je snažno povezan s velikom zajednicom Armenaca u Francuskoj, a 1998. prevodio je napore da se domovini njegovih roditelja pomogne nakon razorna potresa.
"Armenija i Armenci u mom su srcu i moja su krv. Nezamislivo je da ne činim ništa dok oni pate", rekao je.
Triput se ženio i imao je šestero djece. "Prvi put sam bio premlad, drugi preglup, a treći put sam oženio ženu (Šveđanku) iz druge kulture i naučio se toleranciji".