Tijekom 80-ih i 90-ih Robert Cray (66) bio je među onima koji su uspjeli na neko vrijeme vratiti blues i soul u vrh top lista najprodavanijih albuma, no i ta su vremena odavno prošla. Ipak, taj uglađeni i ljubazni gospodin, kojeg sam imao prigodu upoznati u Ljubljani prije koncerta Marka Knopflera 2005. godine, nastavio je bešavno ušivati soul osunčanog glasa s bluesom tople gitare i duhovnošću gospela.
Tako se i na najnovijem albumu “That’s What I Heard” Cray doima poput Sama Cookea koji pjeva uz Buddyja Guya ili križanca Otisa Reddinga i B.B. Kinga, karike između Jimija Hendrixa i Garyja Clarka Jr. te afro-američkog brata po oružju Stevieja Raya Vaughna i uzora mlađih soul i rhythm & blues pjevača poput Leona Bridgesa i Black Joe Lewisa.
Kontrola i danas mu zavidno mladenačkog glasa jednako je zavidna kao i prije 40 godina kad je objavio debi “Who’s Been Talkin’?”, a isto vrijedi i za njegove gitarističke manire. Nije preuzbudljivo, ali je vrijedno štovanja.