Najmoćniji (bračni) par glazbene industrije, Beyonce i Jay-Z, iznenadili su svijet novim, zajedničkim albumom “Everything Is Love”, objavljenim pod umjetničkim imenom The Carters. Posrijedi je ponovo lukav poslovni potez, kao i slučaju objave Beyonceinih albuma “Lemonade” i “4:44”, jer u prvom planu je Tidal, streaming platforma u vlasništvu Jay-Z-a i niza drugih eminentnih glazbenih izvođača.
Još više od toga to je ekran osobnog bogatstva “Carterovih” kojim caruju glazba, moda, umjetnost, skupocjeni satovi, društveni status... Uz to se provuklo, dojam je više reda radi, nešto socijalnih ideja, no “Everything Is Love” u konačnici je više iskaz samodopadnosti jednog megauspješnog glazbenog para nego iskreno slavljenje bračne ljubavi.
Više je to izlog njihovog “state of the art” lifestylea - dovoljno je pogledati video spot za pjesmu “APESHIT” u kojima sebe izlažu poput umjetničkih eksponata u muzeju - nego zalaganje za poželjne društvene vrijednosti, čak i ako im se ne može poreći ustrajnost u borbi protiv predrasuda i rasizma.
Stoga je “Everything Is Love” prije svega album u čast novca kao (jedinog) mjerila svega u neoliberalnom kapitalizmu, pa i ljubavi ako treba, a što je često bio i do danas ostao lajtmotiv, time i veliki etički i estetski problem hip hopa i suvremenog R&B-a. Takav materijalističko-konzumeristički diskurs bitno je drukčiji od refrena “(Money) Can’t Buy Me Love” The Beatlesa koji svojim bogatstvom ipak nisu paradirali poput “Carterovih”, da ne velim “Cartierovih”.