ZVUK PUSTINJE U ZAGREBU

VIDEO: NAŠA DUNJA JE VELIKOG HOWEA GELBA UČINILA JOŠ VEĆIM Dragaš je uživao na Giant Sand-u, ali jedna stvar ga je jako rastužila

Mladen Pobi/CROPIX

Bilo je jasno i ranije, ali nakon koncerta u Močvari posve razvidno.

Treba li tražiti samo jednu osobu koja je bila krucijalna karika u povezivanju “kozmičke američke glazbe” Grama Parsonsa i onog vala americane koji su začeli Uncle Tupelo, pa Son Volt i Wilco, onda je ta osoba nepredvidivi Howe Gelb, lider Giant Sanda i jedan od osebujnijih američkih kantautora.

Čim se pojavio na pozornici Močvare s akustičnom gitarom učinilo mi se da pred nama stoji onaj tip arhetipskog američkog junaka s ruba kakve je glavom i bradom, kratkim pričama s uvijek sjebanim likovima i ulogama u filmovima utjelovljavao Sam Shepard.

Zarobljen u prašini Arizone i nekom trailer parku, ali istodobno i nadrealan vizionar i u ovom slučaju glazbeni fantazist kojeg većina nažalost ne razumije, a i njegove konferanse, sastavni dio nastupa i to zanimljiv, kao da su ispale iz nekih sličnih storija.

Stoga me jako ražalostilo kad je Gelb malo prije briljantnog dueta “Hurtin’ Habit” s našom Dunjom Ercegović (Lovely Quinces) - definitivno vrhunac koncerta u solidno popunjenoj Močvari - najavio kako nakon 30 godina i gotovo isto toliko albuma, uz dvadesetak solističkih i četiri s The Band Of Blacky Ranchette, raspušta Giant Sand jer “nitko više ne kupuje glazbu”.

Velika, velika šteta jer način na koji se recentna postava Giant Sanda pod liderstvom Gelba otvara prema napuklom country & westernu, raštimanom rhythm & bluesu i poderanom rock & rollu, kao u najsumnjivijim, a zapravo najprivlačnijim roadhouse barovima, ali i u obradama “A Thousand Kisses Deep” Cohena na početku nastupa i “All Along The Watchtower” Dylana pri završetku, doista oduzima dah.

Taj zvuk pustinje, mitskog juga Amerike i s granice koja dijeli Arizonu i Mexico i danas je nešto najfascinantnije na što možete naići u glazbi.

Za utjehu nam ostaje što naša, beskrajno talentirana Dunja s Gelbom bolje korespondira s americanom i facama poput Gelba - potvrđeno u tri pjesme - nego njegova vlastita kći koja je nastupila prije Giant Sanda, a onda i u dvije pjesme s njima. Cura je simpatična, draga i zgodna, ali prilično bez sluha i u komparaciji s Lovely Quinces, posve inferiorna.

Snimaka sinoćnjeg koncerta još nema, pa pogledajte kako je to zvučalo u Firenzi.

Tagovi

Izdvajamo