Globalno i povijesno gledano, zagrebačka perspektiva je bila duboko pogrešna, no ovdje se ranih 80-ih činilo da U2 i Simple Minds vode barem donekle izjednačenu trku za posao tada “najvećeg novog benda na svijetu”. Definitivnu medijsku prevagu u korist globalne popularnosti najvećeg irskog u odnosu na najveći škotski bend donio je nastup U2 na Live Aidu (1985), ali još su bile važnije naklade albuma kojima Simple Minds, pogotovo na američkom, ali i svjetskom tržištu nisu mogli konkurirati U2, ni prije ni poslije Live Aida.
Tko je tada odrastao u Zagrebu, sjeća se da su se “New Gold Dream” (1982), “Sparkle in The Rain” (1984) i “Once Upon A Time” (1985) Simple Mindsa ovdje iščekivali gotovo jednako kao “October” (1981), “War” (1983) i “The Unforgettable Fire” (1984) U2 koji je u međuvremenu postao “najveći bend na svijetu” dok su škotski prvaci od početka 90-ih igrali u bitno nižoj pop-rock ligi.
Ipak, komparirajući posljednje albume, “Songs Of Innocence” i “Songs Of Experience” U2 i netom objavljeni “Walk Between Worlds” Simple Mindsa, čini se da su se U2 prilično nevješto krenuli “pomladiti” u potrazi za vlastitim korijenima, dočim su se Simple Minds napokon i to puno bolje vratili onome što su na stapanju post-punka, synth-popa i novog romantizma najbolje činili između albuma “Sons And Fascinations/Sister Feelings Call” (1981) i “Sparkle In The Rain” (1984). Ako “Walk Between Worlds” i jest retro, upravljen prema “zlatnoj” prvoj polovini 80-ih, Simple Minds se doimaju svježe, poletno i iskričavo kao u mladim danima, dok U2, pogotovo na “Songs of Experience”, zvuče umorno, ispuhano i poput slabašnog odjeka “zlatnih 80-ih”.