Negdje sam prije nekoliko godina naletio na podatak da je Sharleen Spiteri najbogatija Škotlanđanka premda se ne bavi proizvodnjom viskija,
uzgojem lososa ili vađenjem nafte iz Sjevernog mora, a to su neke od najlukrativnijih grana škotske industrije.
Ako je ta informacija točna ili barem vjerojatna, razlog njezinom bogatstvu leži u tome što je u minulih trideset godina provela kao pjevačica i uz Johnnyja McElhonea osnivačica skupine Texas i koautorica niske hitova "I Don't Want A Lover", "Say What You Want", "Inner Smile", "Black Eyed Boy", "Everyday Now", "In Our Lifetime" i drugih.
Albumi "Southside" (1989), "White On Blonde" (1997) i "The Hush" (1999) bili su i ostali primjer ukusne pop glazbe i u ovo doba kad je potonja već počela gubiti kvalitetnu estetiku, a to naročito vrijedi za multiplatinasti "Greatest Hits" kao repertoarnu okosnicu nadolazećeg koncerta sastava koji si je ime nadjenuo po Wendersovom filmu "Paris, Texas", inspiriran glazbom Ryja Coodera za isti dok se u njihovoj glazbi ipak snažnije čuju utjecaji sastava poput Pretendersa, Aztec Camera, Prefab Sprout, Blondie kao i srodnost s grupama poput Cranberriesa, Everything But The Girl, INXS, 10.000 Maniacs i The Beautiful South.
Za dobar pop Texasa nikad nije (pre)kasno, a ima nešto i u nostalgiji.