Na spomen Zdenke Kovačiček dobar dio slušatelja prvo će se sjetiti njezinih jazz snimaka s trijom Vanje Lisaka ili obrada pjesama iz repertoara Elle Fitzgerald te moćnih blues izvedbi, posebice onih iz repertoara Janis Joplin koje i danas rado i često izvodi. Stariji će se sjetiti i dua Hani (s Nadom Žitnik) u okviru kojeg daleke 1957. godine započinje pjevačku karijeru kao 13-godišnja djevojčica dok će se neki prisjetiti i njezine rock suradnje s Telephone Blues Bandom u 80-ima.
No, mimo "klasike", Zdenka je tijekom 70-ih odvozila neke doista avangardne dionice domaće glazbe. Svjesna toga - neću reći iziritirana čime i kime, jer to nema izravne veze sa mnom, ali je donekle bila u pravu – jednom me nazvala da mi ukaže na LP ploču "BOOM Pop Fest 73" (Jugoton, 1973) na kojem je u Ljubljani, s pjesmom "Klik tema broj 1" u pratnji zagrebačkog benda Nirvana, išla kontra tadašnje matice zabavne i pop glazbe.
Tri godine poslije suvereno je izvodila blues i jazz na albumu "Pop" Tihomira Pop Asanovića, inače klavijaurista grupe Time pa potaknuta tom suradnjom osnovala vlastiti R&B i soul/funk sastav Zdenka Express da bi je na debi albumu "Zdenka Kovačiček" (PGP RTB, 1978) u skladbama Kornelija Kovača, Gorana Bregovića, Vanje Lisaka, Vladimira Delača pratio Big Band Igora Savina i nekolicina drugih glazbenika. Uz funk hit "Hello Mr. Elton John", soul brijačinu "Kobra" i bigbandovski hibrid "Hajde, Džefersone", tamo se našao i Asanovićev funk-rock "Mali crni brat" kojeg je nedavno efektno preradio zagrebački bend Dementronomes. S njezinog drugog albuma "Frka" (Jugoton, 1981) naslovnu skladbu također je nedavno obradio electro-pop bend Nipplepeople. Nije da ih je bilo puno, uključivši i favoriziranija i popularnija izdanja Dina Dvornika, Olivera Mandića ili Ramba Amadeusa, ali "Zdenka Kovačiček" je nezaobilazan disco, soul i funk album hrvatske i ex-YU produkcije, u nekim elementima progresivniji od spomenutih.
Na tom albumu posebno sjaji "Elektra", opravdano uvrštena i u izvrsnu kompilaciju "Electronic Yugoton" (2014, Croatia Records) u maestralnom odabiru Željka Luketića i Višeslava Laboša. Posrijedi je progresivni electro-disco komad srodan hitovima kakve su tijekom druge polovine 70-ih za Donnu Summer skladali i producirali Giorgio Moroder i Pete Bellotte. Čak i tvrđi od Donninih najžešćih brojeva.
Ta ekstatična skladba, gotovo posve zasnovana na zvrndanju dubokih sintisajzera i iznad kojeg Zdenka, premda bez stihova, dominira nebeski visokim vokalom, savršeno je podesna za barem dva-tri remiksa. Sjajno bi se uklopila i u neku od scena potjere u kultnom filmu "Ulični ratnici" ("The Warriors", 1979) Waltera Hilla, a sada je odabrana i za finale defilea manekenki na prezentaciji nove modne kolekcije Karla Lagerfelda. Kuži se da je iz kasnih 70-ih, ali jednako moćno, agresivno i napredno zvuči i danas.
Nije nevažno je li onaj tko je recentnu Lagerfeldovu modnu reviju kuće Chanel odlučio zatvoriti s "Elektrom" tu skladbu čuo putem YouTubea, streaming servisa poput Deezera, kompilacije "Electronic Yugoton" ili LP-a austrijske diskografske kuće PMG, posvećene reizdavanju opskurnijih albuma disco i funk glazbe 70-ih i 80-ih,jer i to ukazuje kako se sve domaća glazba može tržiti van granica Hrvatske.
No za Zdenku, osobno, još je važnije što je i ovime potvrđeno da je ona, kako kaže njezin ponajveći hit, "Žena za sva vremena". I za razne glazbene stilove. Kako za vokalni jazz, oštri blues, puteni soul, tako i za neprolazno moderan i fantastično elektroniziran komad disca i funka zvan "Elektra", miljama udaljen od ustaljenih ruta hrvatske i jugoslavenske zabavne i pop glazbe. Kako 70-ih, tako i danas.