BLACK LIPS

ŽIVOT U ZAGREBU PONEKAD IPAK ZNA BITI DOBAR Ludi kraljevi rock'n'roll undergrounda iz Atlante uživo dan prije Black Rebel Motorcycle Cluba

Vintage Industrial/press

Vintage Industrial Bar, 12.6.

"Njihovi su koncerti prava orgija egzibicionizma, tinejdžerski tulum začinjen pljuvanjem jedan drugome u usta, žvaljakanjem, uriniranjem, paljenjem istrumenata, tučnjavama s publikom i grozomornim dozama alkohola i droge", navode za Black Lips organizatori njihova nastupa u Vintage Industrial Baru.

Doista, nije bilo daleko od toga opisa na njihovom prvom nastupu prije dvanaestak godina u Zagrebu u Galeriji SC. Malo toga je u ovom stoljeću bilo toliko punk, u ideji i u srži, kao taj manijakalni i mahniti koncert Black Lipsa. Volio bih da ih je tada vidio Pero Lovšin iz Pankrta jer je baš u tu Galeriju SC prije 41 godinu donio punk u Zagreb.

 

U međuvremenu, jer da su tako nastavili vjerojatno bi već svi bili pokojni, a ne samo bivši gitarist Ben Eberbaugh koji nije dočekao izlazak jer je ni kriv ni dužan poginuo u automobilskoj nesreći, Black Lips su se iz klupka garage-punk ludila, uz nekoliko personalnih izmjena, uspjeli pretvoriti i u ozbiljan, jako interesantan i čvrsto definiran sastav čiji je album "Arabia Mountain" (2011) produirao Mark Ronson koji je između ostalog producirao i glasoviti bestseler "Back To Black" pokojne Amy Winehouse, naredni "Underneath The Rainbow" (2014) Patrick Carney, bubnjar The Black Keysa, a posljednji, deveti po redu "Satan's Graffiti Or God's Art?" nitko drugi doli Sean Lennon, sin velikog Johna.

Zapravo, to me ni ne čudi jer mi se treći album Black Lipsa "Let It Bloom" doimao poput ranih Stonesa i Beatlesa na speedu, kokainu, rakiji, pivu i ekstaziju. Zapravo, Black Lips su uživo sličniji mladim Stonesima nego ovi stari Stonesi danas ili mladim Beatlesima nego vremešni Paul McCartney danas. Kao da se engleski rhythm & blues iz 60-ih preko punka i garaže vratio u Atlantu.

 

Definitivno, Black Lips nisu više srednješkolci kao početkom milenija, kad im je bilo zabavno povraćati, pišati i skidati se na pozornici, no i danas ih drma ona ista groznica na koju su razni rock bendovi zaboravili da je ikada postojala pa ga pimplaju, pimplaju i pimplaju dok ti ga ovi idioti iz američke Gruzije (Georgia, kužite, ne?) bez krzmanja uvale do jaja, a da se nisi ni snašao. Mislim na rock'n'roll, dakako.

 Moglo bi se reći i kako su Black Lips od furioznog, sumanutog i kaotičnog sastava u kojem nitko nije znao svirati skoro pa ništa, a možda i baš zbog toga, uspjeli postati jedan od najhipsterskijih, najkulerskijih i najsuštinskijih rock'n'roll bendova današnjice. Nikada neće doživjeti uspjeh i slavu Stonesa, ali to ne znači da nisu jednako vatreni kao najstariji bend u svojim počecima karijere ili ranih The Sonicsa iz Seattlea, osnovanih čak prije Stonesa, a čiju smo nažalost ne baš uspješnu reinkarnaciju dočekali prije nešto više od godinu dana u Vintageu.

 

Važno je pri tome naglasiti i da Black Lips ne imitiraju ni Beatlese iz hamburške faze ili s ranih albuma pa ni kultni psychobilly bend The Cramps nego negdje na pola puta između ta dva sastava predstavljaju zviznut  i napet rock & roll bend koji unatoč zveketu i ršumu ispaljuje zasljepljujuće pop melodije. Britanci bi od takvog benda, kad bi ga danas imali, napravili čudo, kao što im je to uspjelo s Libertinesima koji su u nekim aspektima bili bliski Black Lipsima, no bedasti Amerikanci često ni ne znaju tko su im najbolji sastavi pa ih drže u podrumu, možda čak onom o koje su pjevali Ramonesi, još jedni srodnici ovim instantno prepoznatljivim ludacima iz Atlante.

 

Uostalom, prvu šansu pružio im je već petanest godina nažalost pokojni Greg Shaw (Bomp Records), ponajveći američki i svjetski autoritet za garažni i psihodelični rock. Taj detalj, barem meni i nekim moji frendovima, dovoljno govori o kvaliteti Black Lipsa kao jednog od najboljih i najuvjerljivijih američkih rock'n'roll bendova iz ovog stoljeća. Pa što bi rekao naš, zagrebački autoritet za garage-rock, Vjeran Pavlinić Kolumbo, njegova "be square or be there", odnosno "budi glup ili budi tamo" vrijedi i za koncert Black Lipsa u Vintageu, tim više što već dan kasnije njihov nastup možete usporediti s nastupom Black Rebel Motorcycle Club, 13. lipnja u Tvornici kulture. Život u Zagrebu ponekad ipak zna biti dobar.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo