Teresa Margolles, umjetnica koja je među ostalim izlagala i na Venecijanskom bijenalu i u Muzeju Guggenheim, u petak otvara izložbu u Francuskom paviljonu.
Izložba “Sutura” sastoji se od više radova. Prvi je instalacija “Zrak”. To je mašina koja izbacuje mjehuriće od vode kojom su brisani tragovi ostali nakon ubojstva tri transrodne prostitutke u Ciudad Juárezu. Za Jutarnji autorica kaže o ovom radu: “Smatram da se tako povezuju život i smrt, u čemu leži interes mog djelovanja”.
LGBT zajednica
Trima transrodnim prostitutkama posvećen je i rad koji će meksička umjetnica izvesti zajedno s članovima zagrebačke LGBT zajednice u Hrvatskoj. Kako kaže: “Oni će izvesti performans sa šest platana dopremljenih iz Meksika, koja će povezati u jedno šavovima. Članovi LGBT zajednice tim će činom dati vidljivost počinjenoj agresiji. To je čin koji sjećanju na ubijene žene daje vidljivost i dostojanstvo. Ta će platna biti izložena u galeriji u sjećanje na te tri i na sve druge ubijene žene. Brazil i Meksiko su zemlje u kojima se događa najveći broj zločina uvjetovanih homofobijom”. Riječ je o platnima koja su prethodno smočena vodom, a potom su njima obrisana različita mjesta gdje su se dogodili nasilni zločini. Kako kaže umjetnica: “Tema su Karlino, La Gatino i Selenino ubojstvo. Karla je moja prijateljica, poznavale smo se dulje vrijeme. Ubijena je 22. prosinca 2015. godine Pretučena je u napuštenoj zgradi, razbili su joj glavu cementnim blokom. Imala je 67 godina. Bila je pjevačica i prostitutka.
Forenzičarka i umjetnica
Ubojstva La Gate i Selene bila su jednako okrutna. U sva tri slučaja počinitelji su prošli nekažnjeno. Pitate zašto su ubijene? Zato što se može. Jer se to ne kažnjava. Iz mržnje. Brazil i Meksiko su zemlje u kojima se događa najveći broj zločina uvjetovanih homofobijom.”. Nasilje i ljudsko tijelo važni su za umjetničin rad: “Zanima me progovarati o boli. O načinu kako ubojstvo utječe na društvo, na obitelji, na prijatelje”.
Osim što je likovna umjetnica, Teresa Margolles studirala je i forenziku i veliki dio njezini ranih istraživanja odvijao se u mrtvačnicama u Ciudad de Méxica, gdje je i sama radila. U jednom je intervjuu rekla da su mrtvačnice jedan od pokazatelja stanja u društvu. Misli li još uvijek tako? “Da. I dalje vidim mrtvo tijelo kao sredstvo za pokretanje društvene analize”. Treći se rad na izložbi odnosi na lošu stranu povijesti samog prostora gdje se danas nalazi SC-a.
Kustosice su Karla Pudar i Alejandra Labastida u suradnji s Martom Kiš.