LONAC

KAKO SAM ZIDOVE ZAMIJENIO ŠTAFELAJEM I UMJESTO NA ULICI POČEO SLIKATI U ATELJEU Jedan od naših najpoznatijih uličnih umjetnika u sasvim novome svjetlu

    AUTOR:
    • Patricia Kiš

  • OBJAVLJENO:
  • 07.09.2018. u 12:48

Zagreb, 260915. Street art umjetnik Lonac u sklopu Festivala Francuske u Hrvatskoj - Randez-vous, oslikao je mural naziva Xenophora na zgradi na krizanju Petrinjske i Djordjiceve ulice.
Foto: Neja Markicevic / CROPIX
Neja Markicevic / CROPIX

Lonac

Majstor ulične umjetnosti Lonac, čiji su murali više puta uvršteni među najljepše na svijetu, na izložbi u Karlovcu, u Galeriji Zilik, predstavlja se u sasvim novom svjetlu, intimističkim crtežima.

Naziv je izložbe koja se otvara 13. rujna “Ljeto u gradu”, a kako tumači kustosica Sonja Švec Španjol, “bez umotavanja, uljepšavanja ili maskiranja neprimjerenih scena, ciklus crteža predstavlja srž i sukus grada”. Na proljeće je imao veliku izložbu u Los Angelesu, a u razgovoru za Jutarnji najavljuje nadolazeću izložbu u Parizu te još jednu u LA-u.

Izložba u Karlovcu prikazuje vas u jednom drukčijem kontekstu, riječ je o intimnim crtežima lišenima boje. Odakle ova promjena u vašem radu?

- Crtanje mi je uvijek bilo najzanimljivije te smatram da je ono osnova likovnog izražavanja. Oni koji prate moj rad najviše me znaju po uličnoj umjetnosti, no kako polako dobivam sve više prilika izlagati u galerijama, zanimljivije mi je napraviti nešto malo drukčije. Proteklih su godina na mene veliki utjecaj imali umjetnici koje bih susretao na stranim festivalima te sam prateći njihov rad i razvoj, i sam počeo više raditi u ateljeu. Na Likovnoj akademiji studirao sam grafiku, a kako sam prije par mjeseci na samostalnoj izložbi u Los Angelesu izlagao većinom slike izraženog kolorita, sada sam htio kao kontrast napraviti seriju mnogo manjih radova na papiru.

Naziv je izložbe “Ljeto u gradu”. Može se pretpostaviti da je riječ o svojevrsnim dnevničkim zapisima?

- Prije godinu dana, u sklopu međunarodnog festivala ilustracije 36 Mountains, izložio sam blok crteža kojima sam pokušao ilustrirati atmosferu Zagreba ljeti. Pjesma “Summer in the city” benda The Lovin’ Spoonful je djelomično bila inspiracija za tu prvu seriju. Prošlogodišnji radovi su bili nešto manjih dimenzija i ne toliko detaljni pa sam odlučio pozabaviti se još jednom istom tom temom, no s malo drukčijim pristupom. Za sve nacrtane scene služio sam se vlastitim fotografijama scena s ulice, no umjesto da kopiram efekt fotografije grafitnom olovkom na bijelom papiru, cilj mi je bio eliminirati suvišne detalje te naglasiti ono bitno, atmosferu. Koristeći crnu i bijelu tintu na toniranom papiru poigrao sam se odnosima svjetla i sjene.

Dio radova, pretpostavljam, kao što je pas odjeven u tkaninu sa šahovnicom, nastao je tijekom navijačke euforije, ljetos?

- Mali dio radova obuhvaća i taj dio ljeta. Bilo je dosta zanimljivih scena koje su mi se činile zabavnima za papir. Svidjela mi se ta nesvakidašnja euforija pa iako nisam pratitelj nogometa, moram priznati da sam uživao i veselio se. Do sada nisam radio s bijelim tušem i toniranim papirom, a jedan od razloga zašto sam išao eksperimentirati u toj tehnici jesu upravo motivi navijača i detalji koje sam želio naglasiti: zastava, kvadratići, pivo... i od tuda je započeo ovaj ciklus crteža.

Ljetos ste bili i u Boulogne Sur Mer u Francuskoj, gdje je došlo do promjene u vašoj uličnoj umjetnosti. Naime, na radu s uvećanim likom djevojke, prvi put ste koristili samo kistove, ne sprej. Kakvo je to bilo iskustvo?

- Jedan od glavnih razloga zašto se prebacujem na kistove i rolere je taj što sam počeo puno više slikati u ateljeu. Kako bi ti studijski radovi bili na neki način povezani s onime što radim na ulici, zaključio sam da je bolje sve slikati kistovima. Kist i roleri ostavljaju vidljivi potez, dok je sprej puno plastičniji i mekši. Miješanje boje pred zidom te traženje malo drukčije palete novi je izazov i to me dosta veseli. Sa sprejem manje više znam što mogu, ali na tome ne želim ostati.

Kolike su dimenzije zidova i je li riječ o određenoj djevojci koja vas je inspirirala?

- Oba rada se protežu kroz dva i pol kata. Za modele najčešće koristim kolege umjetnike ili poznanike koji pristaju fotografirati se za određene projekte. Ponekad mi određena osoba zbog karaktera ili fizionomije paše za određeni koncept, a zna se desiti da neku prvotnu ideju odbacim ako mi osoba koju slikam sama pomogne oko ideje kroz improvizaciju tokom poziranja.

Bili ste i u Istanbulu ljetos. Koliko vas često pozivaju na festivale ulične umjetnosti?

- Poziva ima sve više, i kada bih pristajao baš na sve, mislim da ne bih imao vremena za rad u studiju. Trudim se odabrati one festivale na kojima imam priliku napraviti nešto zanimljivo i po mogućnosti da je riječ o gradu u kojem još nisam slikao.

Proljetos ste otvorili izložbu “Strange Tales” u Los Angelesu u prestižnom prostoru “Think Space projects”...

- Izložba u Think Space galeriji mi je iznimno pomogla da krenem u malo drukčijem pravcu. Krajem ljeta 2017. prestao sam s uličnim radovima te se zatvorio u atelje sve do svibnja ove godine kako bih dosadašnje iskustvo pretočio u radove koji su bili izloženi u LA-u. To mi je bilo prvo veliko iskustvo što se samostalnog izlaganja tiče, tako da je bilo i dosta nesigurnosti i straha, ali od toga i nema bolje motivacije. Izložba “Strange Tales” spoj je onoga što sam radio proteklih godina te onoga na čemu sada radim i što mislim razvijati dalje. Izlagao sam crteže, slike u ulju te zidne skulpture. Manje formate sam slikao na dasci, a velike na platnu. Dobar broj radova prodan je par dana prije otvorenja izložbe što me jako iznenadilo. Boljeg poticaja od toga nema. Za sljedeću godinu dogovaram samostalnu izložbu u Parizu te par grupnih izložbi van Hrvatske, a 2020. vraćam se u Los Angeles s novom samostalnom izložbom u Think Space galeriji.

Izdvajamo