Redateljica Aida Bukvić i njezin pet godina mlađi brat Amar Bukvić peti put surađuju u kazalištu, i prvi put u Amarovu matičnom teatru, Gavelli.
Desetog ožujka očekuje se premijera predstave “Komet” prema tekstu njemačke spisateljice meksičkog podrijetla Justine del Corte, u kojoj je redateljica glumcu dodijelila ulogu mladoženje. Riječ je o komadu o društvu dobrostojećih i donekle dekadentnih mlađih ljudi koji se nalaze deset godina nakon vjenčanja kojem su prisustvovali.
‘Cool i savršeni’
- Svi smo si jako cool, jako smo happy, naši životi su savršeni, kako prikazuju i naši profili na društvenim mrežama. O takvom je, za današnjicu tipičnom, soju mladih ljudi riječ u predstavi ‘Komet’. S jedne strane hine sreću, a s druge, kao obrazovani i situirani u prilici su mijenjati svijet oko sebe, samo kad se ne bi bavili sobom i svojim malim životima kojima ne nedostaje cinizma i ironije - pojašnjava Aida Bukvić o čemu je riječ u komadu koji se izvodi prvi put u Hrvatskoj, a praizveden je u bečkom Burgtheateru. Bratu Amaru dodijelila je ulogu mladoženje i visokopozicioniranog kirurga koji se bavi transplantacijama.
- Taj lik, Arthur, ima bahat i frajerski odnos prema životu, sindrom Boga. S druge strane, život ga je zakinuo, oženjen je, i neplodan - tumači Aida Bukvić.
Amar Bukvić priznaje da nikad nije zaigrao u ulozi poput ove koju mu je sestra dodijelila.
- Poznajem liječnike, kirurge, posebni su to mentalni sklopovi... A taj Arthur radi svoje žene i u ime ljubavi prema njoj, koja je unatoč preljubima itekako tu, odluči rekonstruirati njihovo vjenčanje. Iskreno, ne znam tko bi to učinio radi svoje žene, ne znam bi li ja bio u stanju takvo što poduzeti zbog svoje - kaže Amar Bukvić koji je kraće od sestre sudjelovao u ovom intervjuu zbog neočekivanog nesporazuma i dopreme novog hladnjaka na kućnu adresu.
Amar Bukvić opet je u ulozi koja nema nikakve veze s njim. Jer niti je tašta osoba paradnih ciljeva, niti je agresivan, naprasit i slabih živaca, kakav je nerijetko u televizijskim serijama.
Pet godina razlike
- Mog brata uglavnom zovu u serije kad im trebaju okrutni i bezdušni negativci koji su spremni potamaniti pola seta - smije se Aida Bukvić, prisjećajući se koliko mu je djece prilazilo tijekom turneje predstave ‘Djeca sa CNN-a’ zbog njegove uloge Vilka u ‘Ponosu Ratkajevih’…
I onda se svi iznenade kad ga upoznaju privatno. Amar je vrlo brižna, topla osoba, vrlo mu je važno da su svi oko njega dobro osjećaju i kao dijete uvijek je bio taj koji bi sve neprestano zabavljao - govori o bratu Aida Bukvić koja je diplomirala režiju 2000., a Amar Bukvić glumu je završio pet godine kasnije. Prvi put radili su zajedno u Kerempuhovoj predstavi prema Tomićevu romanu “Ništa nas ne smije iznenaditi”, poslije su radili “Krajolik pod oružjem“ u Osijeku, “Djecu sa CNN-a” u Histrionima, “Pluća” u Exitu. Za “Djecu sa CNN-a” Amar Bukvić kao glumac je dobio nagradu Marul, nagradu Fabijan Šovagović, Nagradu hrvatskoga glumišta i bio je Najhistrion. “Djecu sa CNN-a” napisao je Amir Bukvić, umirovljeni glumac i diplomat, otac na kojeg su se Aida i Amar ugledali profesionalno.
Žicanje love
- Tata je do 90-ih igrao u HNK, a onda postao direktor Kulturnog centra Bosne i Hercegovine u Zagrebu, što je u to vrijeme bio položaj u rangu kulturnog atašea. Poslije je gluma prestala biti njegov izbor, nego se posvetio pisanju komada za pozornicu. No, u ‘Djeci CNN-a’ Amar i ja ipak smo ga nagovorili i da glumi - govori o ocu koji je u starosnoj mirovini u svojoj 66. godini.
Kazalište, očev angažman u zagrebačkom HNK, film i književnost, bili su okruženje u kojem su odrasli Amar i Aida.
- I naša se mama Hasija prije udaje bavila glumom. No, radni je vijek provela u računovodstvu. Sjećam se da sam oca krajem osamdesetih gledala u Ibsenovoj ‘Divljoj patki’, ne samo gledala, nego mu kod kuće i bacala replike za ulogu. Osjetila sam veliko uzbuđenje kad sam na sceni vidjela ono što smo kući pripremali, skoro me ‘bacilo’ prema glumi - govori Aida Bukvić koja se režijom počela baviti u dramskoj grupi Klasične gimnazije u Zagrebu, dok je Amar Bukvić bio polaznik studija ZeKaeM-a. No, nije presudio ZeKaeM, nego gimnazijska profesorica hrvatskog koja ga je poslala na Lidrano s monologom Leonea s kojim je došao do državnog natjecanja, što mu je dalo samopouzdanje da ode na prijamni na Akademiju.
- Sve dotad, Amar je u srednjoj školi bio vrlo nestašan i nikad se nije izjašnjavao o glumi kao svom izboru. U nekom trenutku i ja sam odlazila na informacije k njegovoj razrednici zbog neopravdanih sati, loših ocjena koje bi ispravljao u petice, pa opet nakon petica nastavljao po starom… Ali, eto, kao i ja, isprve je upao na Akademiju, tata ga je pripremao. Te godine kad je primljen u klasu Neve Rošić i Koraljke Hrs, netom sam diplomirala i počela s njima raditi kao asistent. Tako da je Amar bio među mojim prvim studentima glume. Funkcionirali smo dobro, znam da je Neva Rošić komentirala na sjednici da se uopće ne primijeti da smo brat i sestra, osim po tome što Amar nekad od sestre na kraju sata žica lovu. Mislim da je Neva Rošić najviše i utjecala na glumački put mog brata. I danas se prepričava ispit s ‘Ledom’ koji su kod Neve Rošić imali Amar, Ozren Grabarić, Nataša Janjić, Jadranka Đokić… - sjeća se Aida Bukvić. Njezinu bratu ostalo je u sjećanju da su, dok je čekao rezultate prijamnog za Akademiju, zajedno gledali “Batmana” u kinu i nakon “Batmana” je doznao da je prošao.
- Sestra je uvijek preko mene skupljala glumačke ansamble predstava, uvijek je mene prvo prekoravala kao upozorenje, da bi uspostavila autoritet prema drugima - otkriva Amar.
Aida Bukvić danas ima svoju klasu, predmet glumu, za drugu i treću godinu. Njezin studij režije osim pok. Tomislava Durbešića i Georgija Para ponajviše je obilježio pokojni Marin Carić.
- Carić mi je prijateljski pristupao kao profesor, u ključnom razdoblju prvih ispita bio mi je podrška i dao mi je savjete i literaturu. Godine 1998. u Komediji, u vrijeme kad je on bio umjetnički direktor, radila sam svoju prvu predstavu ‘Klupko’ koja je dobila Nagradu Dana satire. A poslije sam prva postavila u kazalištu Tomićev roman ‘Što je muškarac bez brkova’, predstavu koja je dobila Nagradu na Marulovim danima - govori redateljica.
Teta i tata
Među bratovim predstavama, smatra, obilježila ga je Exitova “Kako misliš, mene nema”, koja je izvedena tristotinjak puta.
U privatno vrijeme Amar i Aida Bukvić ponajviše se zajedno zabavljaju sa sinom i nećakom Amanom kojemu su dvije godine.
- Prije smo više razgovarali o kazalištu, a sad mi je strašno zanimljivo gledati dijete kako uči riječi, kako oponaša druge, gdje te sve informacije stanu u malog čovjeka od dvije godine… - kazuje teta.
Amar se nadovezuje i kaže da je dragocjeno imati za obiteljskim ručkom ljude kojima se možeš pojadati zbog posla i koji ćete razumjeti i savjetovati.
- Moja žena Alma isprve je govorila da samo pričamo o kazalištu, ali sad je i ona naučila puno od nas - kaže glumac koji najavljuje da će inzistirati na tome da se i otac Amir ne koncentrira samo na pisanje, nego da još igra u teatru.