UŽIVO NA PLATNU ZAGREBAČKOG MOVIEPLEXA

Ana Netrebko i Elina Garanča: Sudar diva u bečkoj operi

    AUTOR:
    • Branimir Pofuk

  • OBJAVLJENO:
  • 06.04.2011. u 21:52

ZAGREB - Fantastično pjevaju i glume, prelijepe su i osvajaju publiku pred kojom zapjevaju. One su jednostavno - dive. Ruska sopranistica Ana Netrebko i letonska mezzosopranistica Elina Garanča već godinama su među najtraženijim glasovima i licima svjetske operne scene.

Kino puno pjevača

Kada se sretnu u istoj predstavi, na istoj pozornici, to jednostavno mora biti nezaboravan doživljaj. Prije nekoliko dana nazvala me gospođa Natalija Klobučar iz Beča da mi kaže kako ona i suprug, glasoviti maestro Berislav Klobučar, takvu predstavu nisu gledali još od vremena Marije Callas. Govorili su o dugo očekivanoj produkciji Donizettijeveve opere “Anna Bolena” u Bečkoj državanoj operi.

To je bio razlog više da se preksinoć ode u Movieplex zagrebačkog Kaptol centra i u izravnom prijenosu iz Beča vidi okršaj ove dvije sjajne umjetnice.

Bez obzira na cijenu ulaznica od 100 kuna, kao i prije dva tjedna na “Čarobnoj fruli” iz milanske Scale, okupilo se dvjestotinjak zaljubljenika u glazbenu scenu, a i lijep broj pjevača.

Utoliko je užas takve publike bio veći kada se, od samog početka “prenabrijani” zvuk već nakon desetak minuta prijenosa počeo izobličavati, sve do nepodnošljivih distorzija koje su potrajale dobrih deset minuta. Život se skraćivao i vlasniku Movieplexa Enveru Hadžiabdiću, koji je nekoliko puta istrčavao i nazivao Beč, gdje je, čini se, a tako je i zvučalo, nastao problem s inače potpuno nevidljivim, ali savršenim mikrofonima.

U tim su me trenucima u kinu još samo držale pojave crne, ekstrovertno- strastvene Netrebko u ulozi Anne Bolene (kako talijanski libreto naziva drugu ženu Henrika VIII.) i njezine suparnice, plave, na drugačiji, baltički način prelijepe Garanče u ulozi Bolenine suparnice Seymour.

Duet završio neriješeno

Doduše, vizualno je čitava predstava u režiji Erica Génovčsea bila užitak, uključujući i rijetko savršen odabir pjevača. Ovakvim se izuzetnim ženama morao naći i dostojan kralj, što je impresivni bariton Ildebrando D’Arcangelo bio u svakom smislu. Srećom, kada je kvar napokon otklonjen, do kraja prvog, i kasnije drugog čina, neometano smo uživali u rijetkom savršenstvu.

Rivalstvo likova i svu njihovu kompleksnost dvije su pjevačice krajnje uvjerljivo iznijele na scenu, a što se pjevačkog umijeća tiče, njihov velik, dug i težak duet u prizoru u tamnici, u drugom činu, završio je - neriješeno. Što znači pobjedom i apsolutnim dobitkom za nas, gledatelje. Kao što smo podjednako na dobitku zbog spektakularne ponude i Lisinskog i Movieplexa.

Elina Garanča, mezzosopran

Rođena je 16. rujna 1976. u Rigi, a vrata pjevačkog svijeta već kao djevojčici otvorili su joj otac, zborni dirigent i majka, istaknuta vokalna pedagoginja.

Elina je najprije studirala u Rigi, a potom u Beču i SAD-u. Na međunarodnu scenu probila se 2003. nastupom na Salzburškim svečanim igrama, a njujorški Met osvojila je debijem 2008. u ulozi Rossinijeve Rosine. U samo nekoliko godina postigla je rijetko viđen uzlet u karijeri zahvaljujući fantastičnoj pjevačkoj tehnici, a i svoju ljepotu fantastično koristi na sceni, recimo kao Carmen koju smo u Lisinskom gledali u prijenosu iz Meta. Udana je za dirigenta Karela Marka Chichona.

Ana Jurjevna Netrebko, sopran

Rođena je 18. rujna 1971. te se i o njoj odavno šire legende, poput one da ju je Gergijev otkrio dok je pjevušila perući podove Marijinskog teatra. Fama je izrasla iz činjenice da je, poput većine studenata sanktpeterburškog Konzervatorija, povremeno radila u kazalištu, najčešće kao garderobijerka, a istina je da je Valerij Gergijev taj koji je prepoznao njezin talent i s pozornice Marijinskog teatra je lansirao na svjetsku scenu, kojom godinama vlada.

Veći dio 2008. je pauzirala zbog trudnoće, nakon čega se u velikom stilu vratila kao Lucia di Lammermoor. Bez obzira na sada punašniji stas, obožavatelji je još uvijek s razlogom zovu “La Belissima”. Udana je za baritona Erwina Schrotta.

Izdvajamo