Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže u režiji Vite Taufera otkrivaju, uz ostalo, da scenski govor u nas nazaduje. Naši su glumci sve nerazgovjetniji. Doduše, nema težeg ispita za njih od Krležine rečenice. Krležini su likovi logoreični, no artikulirani. Oni se ne mogu apsolvirati i iznijeti na scenu između redova. To je njihova i prednost i mana: napadno su obilježeni riječima. Njihov unutarnji život i njihove međusobne odnose skriva upravo brbljavost.
Taufer je dao integralne “Glembajeve”. Točnije, u suradnji s dramaturginjom Anom Tonković Dolenčić, neznatno je skratio poneki prizor ili repliku. Njemačke su replike velikom većinom prevedene. Taj prijevod, koji je sastavio ili barem amenovao Krleža, koristio je i Georgij Paro u svojim “Glembajevima” iz 1993., posl...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....