ZAGREB - Predstava "Blue Moon" premijerno postavljena u nedjelju u zagrebačkom Satiričkom kazalištu Kerempuh u režiji Borisa Liješevića, glumački je majstorski oblikovana posveta svijetu i protagonistima istoimena romana Damira Karakaša koja izvanrednim intelektualnim humorom savršeno precizno secira razdoblje kasnih 1980-ih na našim prostorima, u komadu koji će se sasvim sigurno pokazati jednim od najvećih hitova kazališne sezone.
Karakašev dijelom autobiografski roman iz 2014., u kojemu je glavni lik autorov alter ego, fanatični rockabilly iz ličke provincije i propali zagrebački student Čarli, Liješević je nepretencioznom redateljskom rukom zaogrnuo crnohumornim kazališnim ruhom prepunim istinskih glumačkih bravura Kerempuhova ansambla, koji je Karakaševo autentično svjedočanstvo jednoga vremena pretvorio u teatarsko slavlje humora i književnosti.
Čarli (Rakan Rushaidat) stanuje u studentskom domu kod Džamije, popularnoj Moši, preživljava radeći povremene studentske poslove, budući da mu otac već odavno ne šalje novac, a vrijeme provodi u besciljnom tumaranju gradom. Jedini mu je prijatelj Džimi (Filip Detelić), s kojim dijeli dobro i zlo i izlazi u klub Kulušić, gdje je petak rezerviran za rockabilly večer, kada glazbu u programu "Blue Moon" pušta Tomo Ricov.
Filip Detelić
Taj autentični podatak iz biografije Zagreba Karakaš miješa s osobnom biografijom svojeg glavnog protagonista, opterećenom traumatičnim obiteljskim nasljeđem obilježenim odnosom s nasilnim ocem, nemilosrdnom zaostalom sredinom iz koje je potekao, te obiteljskom ali i seoskom ustaškom prošlošću.
Protutežu toj 'provincijskoj' zaostavštini Čarli nalazi u Eli (Mirela Videk Hranjec), urbanoj zagrebačkoj djevojci s kojom započinje ozbiljnu vezu, sve dok ih oboje, kao i sve ostale protagoniste te tople ljudske drame, ne zatekne predratno stanje koje na ulice ponovno pripušta ljude u crnom iz Čarlijevih dječjih noćnih mora.
Mirela Videk Hranjec
Karakaševu intimnu ispovijest koja neprekidno prostorno i vremenski meandrira Liješević je, uz pomoć dramaturginje Dine Vukelić i samog autora, pretvorio u kazališnu slagalicu sastavljenu od niza bešavno povezanih kratkih scena u kojima Čarli služi kao ljepilo između prošlosti i sadašnjosti, trenutne realnosti i sjećanja, grada i sela.
Rakan Rushaidat
Rakan Rushaidat kao Čarli napravio je fantastično uvjerljivu, istinski životnu i kompleksnu ulogu u kojoj izmjenjujući erupcije duhovitosti i tragične rezignacije uspijeva publiku u istoj sceni nasmijati do suza i potresti do temelja. No, tkivo organizma predstave jednako ovisi o svim ostalim likovima, oživljenim u izvrsnoj glumačkoj igri čitavoga ansambla, koji još čine Jerko Marčić, Branka Trlin, Vilim Matula i Marko Makovičić.
Otvarajući predstavu izravnim Čarlijevim i Džimijevim obraćanjem publici s 'kratkim tečajem' o nastanku zagrebačke rockabilly kulture autorski je tim stavio ispovjedni ton romana u funkciju dokumentarističkoga teatra, nadograđenog skečevima prizora iz života, uz pridodanu dimenziju onodobnih glazbenih standarda po izboru Jurice Pađena.
Brutalno iskrena Karakaševa proza puna je neprikrivenog crnog humora koji dramatične istine – osobne, povijesne - čini probavljivima, dok istodobno služi kao neugodan podsjetnik na nezgodnu naviku prošlosti da se ponavlja. Priča u čijim su temeljima partizani i ustaše zapravo je univerzalna priča o mržnji i podjelama, kojoj osobna perspektiva protagonista daje ljudsku dimenziju.
Istodobno smiješni i tragični, rezignirani i puni života, buntovni i željni pripadanja, Karakaševi su junaci u Kerempuhovu "Blue Moonu" oživjeli snažno i uvjerljivo u hit-predstavi koja teške teme s lakoćom uspijeva iznijeti na krilima punokrvnog humora.