U baletnoj dvorani splitskog HNK, smještenoj u Tolstojevoj ulici, radna je atmosfera. Priprema se nova predstava “East West - baletni triptih”. Još jutros plesači su, nakon klasova, kako se nazivaju satovi klasičnog baleta, dodatno vježbali svoj najveći hit ove sezone - balet “La Sylphide”. Kratka pauza dijeli ta dva različita plesna izričaja: najčišću klasiku i nešto moderniji pokret. Igor Kirov, ravnatelj Baleta i koreograf predstave, radi s plesačima. Promatra ih dok plešu, popravlja pokrete koji nisu dovoljno dobri, objašnjava emociju koju moraju pokazati nekim arabesquom ili sisson fermeom. Povremeno se pridruži plesačima i pokaže što želi - pokaže kako neki dio otplesati, kako pružiti potporu balerini ili na koji se način unijeti u taj trenutak u predstavi.
Među njima hoda u čarapama. Ispod njih nosi plesne papuče - to mu je stara navika, priznaje. Nije jedan od onih koji može plesati samo u čarapama, ali voli navući dodatni sloj preko opreme za rad u dvorani. Tako mu je draže, kaže s osmijehom i pojašnjava nam da njegov ansambl sad priprema nešto posve novo i uzbudljivo. Nikad nisu radili takozvani triple bill - tri kraće koreografije koje izvode u jednoj večeri. Osim Kirova, koreografiraju i gosti iz Njemačke i Francuske.
Umoran, iscrpljen
- To je prvi put da ovaj ansambl radi takav program, u sklopu kojeg moraju uloviti tri različita stila plesa, koje za njih stvaraju tri autora. Imamo neoklasiku, moderni i smjesu oba. Publika će ih moći vidjeti u tim transformacijama, jer će raditi klasiku, pa modernu, kao što se radi u svakoj nacionalnoj plesnoj kući na zapadu. Bit će to uzbudljivo i sretan sam što će se okušati u tome - pojašnjava.
Nakon što probi dođe kraj, plesači mu zaplješću, a on plješće njima. Standardan je to kraj satova baleta u dvoranama diljem svijeta, pa ni ova u Tolstojevoj nije iznimka. Prilazi mu još nekoliko plesača, postavlja par pitanja o samoj koreografiji. Svakome od njih objasni ono što mu nije jasno ili pokaže pokret. Svima strpljivo pomaže, objašnjava. Dvoranu napušta kad padne mrak, iza 21 sat. Umoran, gladan, iscrpljen. No, beskrajno sretan i ispunjen, priznaje.
Igor Kirov u radu s dijelom baletnog ansmbla splitskog HNK
Utišao strasti
Ovaj 41-godišnji makedonski koreograf splitski Balet preuzeo je 18. listopada prošle godine, nakon što je ansambl mjesecima punio novinske stupce. Bila je riječ o skandalu koji je izazvao bivši v.d. ravnatelja Dinko Bogdanić koji je, pisalo se tada, rasistički izvrijeđao rumunjsku balerinu Aleksandru Berteu te je fizički napao, tvrdila je ona. Potom je u medije isplivalo da je Bogdanić imao loš odnos i s ostatkom ansambla. Naši insajderi kažu nam kako su mnogi plesači proslavili njegov odlazak, premda su od njega u vrijeme kada je na poziciji direktora naslijedio Almiru Osmanović, imali velika očekivanja. Bogdanić je prije gotovo godinu dana dobio izvanredan otkaz, a sad zbog toga tuži kazalište, tražeći od njih 30 tisuća kuna.
Nakon njegova odlaska u priči se pojavljuje poznato lice. Igora Kirova odmah se počelo spominjati kao kandidata za budućeg šefa Baleta, a splitska publika do tog trenutka mogla je njegov rad vidjeti u tri predstave. Prvi se put predstavio 2015. godine, s predstavom “5 do 12”, otplesanom na Sustipanu, u sklopu Splitskog ljeta, a potom su slijedile predstave “Side to side” i “Na putu”. Ansambl ga je znao, radio je s njim. Premda mu je izričaj moderan, činilo se kako ga publika iz rodnoga grada slavne klasične balerine Ane Roje respektira. Činilo se da je dobar izbor.
I, sudeći po svemu, itekako jest. Premda mnogi od njega nisu očekivali ništa više nego da Balet smiri u tom dramatičnom razdoblju, da utiša strasti i pomogne im da se normalno vrate poslu, on je učinio daleko više od toga. Zapravo, više nego su se mnogi usudili i pomisliti. Otkako je došao na čelo ansambla, plesači stalno gostuju. Doduše, ne cijeli ansambl, nego određeni ljudi, koji mu odgovaraju za određenu vrstu predstave. Prošlog tjedna su se vratili s turneje u Makedoniji, gdje su plesali u Skoplju, Bitoli i Kirovljevom rodnom gradu Štipu. Ta je turneja bila pravi uspjeh, kaže nam uzbuđeno i pokazuje naslovnice makedonskih medija, koje su na naslovnicama imali istaknute priče o gostovanju našeg Baleta.
- Ispratili su nas stojeći na nogama, a tako glasan pljesak nikad u životu nisam čuo - priznaje Kirov i kaže kako su ih pozvali da dođu i iduće godine, na turneju koja bi uključivala još tri grada te zemlje.
Ravnatelj i direktor
Prije toga su plesali u Ljubljani, Beču i Dresdenu. U lipnju nastupaju u Bratislavi, Ljubljani i Münchenu, a morali su odbiti Beograd, Podgoricu i Edinburgh, jer jednostavno nemaju vremena za to. To ih čeka iduće godine. Kirov pojašnjava kako su, osim toga, pozvani na gala večer u Skoplje, a gostuju i u talijanskoj Barletti, potom njemačkom Dresdenu i Leipzigu, nakon čega putuju u Beograd, Podgoricu te na kraju u britanski Edinburgh. Još uvijek čekaju potvrdu za festival Masdanza na Kanarima. To u našoj zemlji nije uobičajeno - naši ansambli zapravo rijetko gostuju, pa je po tome splitski Balet s ovoliko plesnih putovanja prava iznimka.
- Radeći na zapadu, naučio sam kako u ovom poslu treba dati sve od sebe. Iskoristio sam poznanstva koja sam stekao tijekom karijere i ljude koji vjeruju u mene kao koreografa i direktora. Zbog toga smo pozvani na niz gala gostovanja i turneje, gdje smo predstavili ono što imamo, a to su kvaliteta i kreativnost. Imam dobar ansambl, znam što može i zato sam sretan što sam ih mogao pokazati svijetu - kaže nam Kirov.
Tvrdi kako mu je u svemu bila jako važna potpora intendanta Gorana Golovka, s kojim se složio da bi trebalo u inozemstvu promovirati splitski Balet. U manje od godinu dana mandata puno je toga napravio, premda mu na početku nije bilo nimalo lako. Kad je Dinko Bogdanić napustio ansambl, atmosfera nije bila najbolja. Nakon njegova odlaska, priznaju nam plesači, slijedilo je par mjeseci čiste sreće. Rad s novim direktorom bio je posve drugačiji - u dvorani nije bilo tenzija, kao prije.
- Na svu sreću, ja nisam imao nikakvih problema raditi s plesačima. Tenzija koju su imali s Dinkom ostala je između njih, ali ja nisam produljio taj problem. Od samog starta sam super surađivao s njima. Mislim da je za svakog direktora važno da ima viziju o svom ansamblu, da poznaje svoje plesače i da zna kad možeš nešto dobiti, a kada ne. Važno je i da ih cijeniš i poštuješ, da oni to znaju. Tek tada možeš raditi dobre stvari - pojašnjava Kirov tajnu svog uspjeha.
Premda mu je ansambl na čije je čelo došao bio poznat, jer su već radili zajedno, kaže da se neko vrijeme plašio da će više biti administrator, a manje kreator. Posao direktora obično i jest takav, što mu je bilo itekako dobro poznato. No, nadao se kako bi ipak stvari mogle biti drugačije u njegovu slučaju. Premda mnogi direktori ispočetka mogu raditi dvije stvari istovremeno, najčešće nakon nekog vremena odustaju. Dinko Bogdanić je, primjerice, bio i direktor i koreograf, dok je sadašnji voditelj zagrebačkog Baleta Leonard Jakovina isključivo direktor. Svatko pronalazi svoj način, čini se.
Svatko ima kvalitete
- Zbog toga sam bio nervozan, ali na kraju se pokazalo da sam bio u krivu. Kockice su se posložile pa sam našao balans između posla direktora i koreografa. Uz mene su bili divni ljudi koji su mi pomagali kad god mi je bilo potrebno. Moja ideja od samog početka bila je da nam neprestano dolaze koreografi i pedagozi, da se mijenjaju ideje, da ti novi ljudi donose svoj stil, kao i svjetske plesne trendove - pojašnjava Kirov.
Od svojih baletana i balerina, kaže, ne traži ništa više i ništa manje od onoga što se od njega tražilo kao plesača, ali i od onoga što je sam od sebe tražio tijekom svoje aktivne plesačke karijere.
- Red, rad i disciplina. Naravno da trebaju poštovati svoj posao, jednako kao što i ja poštujem svoj. Kao direktor tražim da dođu u dvoranu na vrijeme, da budu sretni i vrijedni, da poštuju ono što se od njih traži da odrade. Sve funkcionira samo ako se međusobno poštujemo. Ne možemo ići naprijed ako samo ja dajem, a oni ništa. I obratno, naravno - pojašnjava svoj pogled na situaciju.
Svaki od njegovih plesača, kaže to otvoreno, ima svoje kvalitete. Netko ima bolju tehniku, drugi ima snažniju osobnost. Posao direktora je sve to dobro znati i iskoristiti u svakoj predstavi, smatra. Sa svojim asistenticama daje sve od sebe da iz ansambla izvuče najbolje, da ljudima koji su u nečemu dobri pruži priliku da to na sceni i pokažu.
Slaba suradnja
- Cilj nam je da balet u Splitu bude najbolji, da ide naprijed i prelazi nove granice. Koliko smo dobri ili loši neka govore naša gostovanja, gala večeri, kritike, zadovoljna publika i velik broj prodanih predstava, kao i karata. Ja vjerujem u svoje plesače, svjestan sam njihovih kvaliteta, ali i realan kad je riječ o procjeni toga što tko može. Samo kad si takav možeš napraviti iskorak i krenuti s drugačijim načinom rada. Iskreno? Neopisivo sam ponosan što sam njihov direktor - iskreno će Kirov, koji kaže da je odmah pri dolasku u našu zemlju shvatio probleme s kojima se plesači, kao i balet u cjelini, suočavaju. Dok je u teatrima zapada uobičajeno da nikad ne dobiješ stalan posao na neodređeno, kod nas je to normalna stvar. Tako dolazi do toga da umjetnici zapravo imaju doživotne ugovore pa je u ansamblima puno starijih plesača, koji ne mogu nositi repertoar.
- Osim toga, u Hrvatskoj su tri nacionalna baletna ansambla, koja moraju više surađivati. Razmjena predstava i plesača mora biti uobičajena - kaže Kirov, a mi se odmah sjetimo izvrsnog primjera za to. Prije nekoliko godina u HNK u našoj zemlji istovremeno je plesan “Orašar”, ali po tri koreografije. Svako je kazalište radilo samo za sebe, umjesto da se bolje povežu i možda smanje troškove.
Prije nego što je postao koreograf Kirov je, kako to obično biva, bio plesač. Njegov je plesni put počeo u Makedonskoj baletnoj školi u Skoplju. Zanimljivo je da je s baletom počeo tek u 18. godini. Taj dio njegova života mogao bi opisati stih iz pjesme Đorđa Balaševića - “treb’o je biti veterinar, al’ je ter’o neki inat”. Njegov inat bio je balet - što nitko u njegovoj obitelji nije razumio, jer se nitko nikad nije bavio plesom. Od njega su očekivali da bude veterinar, no mladi se Kirov nije dao. Nakon baletne škole obrazovanje je nastavio na nizozemskoj Akademiji za ples u Rotterdamu. Nakon završetka obrazovanja plesao je u različitim europskim trupama te surađivao s nizom istaknutih koreografa, među kojima su Itzik Galili, Ton Simons, Bill T Jones, Steven Petronio, Jacopo Godani, Edd Wubbe, Carlos Matos i drugi.
Koreografijom se počeo baviti još kao plesač, a 2006. godine u Japanu je nagrađen kao najnadareniji mladi koreograf i tako je počeo njegov put stvaranja baleta. Njegove koreografije plesale su se u Makedonskom nacionalnom baletu, Državnom kazalištu Oldenburgu, Darmstadtu, Braunschweigu, Hannoveru, Stuttgartu i Dresdenu u Njemačkoj, potom je u Austriji stvarao za Operu u Grazu i Državno kazalište u Klagenfurtu, u Švicarskoj za Državno kazalište u St. Gallenu, u Francuskoj za Nacionalnu operu u Bordeauxu, pa zatim za Orlando Ballet u USA, na Masdanza festivalu u Španjolskoj, za Equilibro Dinamico u Italiji, za SIDance festival u Južnoj Koreji i brojne druge.
- Od scene sam se oprostio prije tri godine. Čekajte, znam i točan datum - 1. lipnja 2014. godine. Otplesao sam Brela u Dresdenu. Nakon toga više nikad nisam zaplesao na sceni. Iskreno, ne vjerujem ni da ću se ikad vratiti. Održavam se u formi jer moram - svaki korak u svojim predstavama sam napravim kako bih plesačima mogao pokazati što točno želim. Zbog toga moram biti u stanju izvesti sve što je potrebno - dodaje.
Koliko vrijediš?
Je li vrijedilo, pitamo ga? Put ga je vodio na brojne scene diljem svijeta, gdje je nastupao s brojnim trupama i radio s nizom plesača. Jesu li sva odricanja tijekom života vrijedila ovoga trenutka, u kojem vodi Balet u Splitu?
- Gledajte, iscrpan je ovo posao, ali je bitno da imaš snagu znati koliko vrijediš - da se umoran nakon osam sati plesa i vježbe možeš pogledati u ogledalo i znati točno koliko vrijediš! Kada imaš želju, volju i samopožrtvovnost - sve se može. Kada nešto stvarno želiš, nađeš način, a kada ne želiš - nađeš razlog. To je tako. Ja tako funkcioniram. Počeo sam s onim s čim sam počeo i došao sam ovdje gdje jesam. Sve što sam skockao u tih dvadeset godina istoka i zapada sada dajem HNK Split i ovim plesačima - kaže iskreno Kirov.