Prvak Drame Bojan Navojec jednom je rekao kako se u nacionalnom teatru istodobno odvijaju tri predstave ili drame: prva na pozornici, druga u gledalištu i treća iza kulisa.
U drugom nastavku priče o “Orašaru”, iza kulisa pratimo treću predstavu za koju se ulaznice ne mogu kupiti na blagajni.
Scenografija novog “Orašara”, nastala isključivo u zagrebačkim majstorskim radionicama, estetska je senzacija povratka u prošlost. Takvu valjda ni u Moskvi nisu vidjeli od pada SSSR-a, ni u nekadašnjem Istočnom Berlinu od rušenja Zida, kada su državni umjetnici za socijalističku plaću sve ljudski skromno, a artistički prvorazredno sami izrađivali, bez mogućnosti uvoza ičega s one strane željezne zavjese. Koliko novi “Orašar”, koji je scenografskom idejom Katalonca Jordija Roiga i jedna kartonska dječja slikovnica na pop-up, želi predstaviti nekakvu priču iz davnina, pokazuje i činjenica da neće imati nikakvu, ni filmsku ni dekornu, videoprojekciju na scenu.
Trojac primopredaje
Više od 170 članova tehnike HNK stoji iza pothvata zbog čijeg vizuala ni koreograf Vladimir Malakhov nije mogao sakriti ushit, popevši se s infantilnim veseljem - uz krajnje iznenađenje prisutnih “tehničara” - na konja iz predstave koji će biti u borbi vojnika i miševa u prvom činu i ljuljajući se na malom konjiću koji je dio božićne priče iz prvog čina.
Na fotografiji: Vladimir Malaknov
Ovaj vikend je HNK-ov šleper u tri vožnje dopremio iz kazališnih radionica na Trešnjevci sve elemente scenografije za prvu scensku tehničku probu. Na prvoj tehničkoj probi voditelj pripreme kazališne proizvodnje smještene u Adžijinoj, Denis Rubinić, obavio je primopredaju s Mladenom Obrdaljem, voditeljem scenske tehnike, te je uz nadzor šefa cjelokupne tehnike HNK Mislava Kuzmanića počela od ranog jutra do sitnih noćnih sati prva tehnička proba koja je uvijek dva tjedna uoči vikenda premijere.
Raspoloženje osoblja na nivou je jer je ovaj put sve uglavnom “fit”, rad pozornice i ateljea bio je uštiman u milimetar, zadovoljno nam kaže gospodin Obrdalj.
Scenska proba Orašara
Najuzbudljiviji dani
- Prva tehnička proba bilo koje predstave za pozorničare je najuzbudljiviji dan. Dobro smo raspoloženi jer u slučaju “Orašara” nećemo imati stisku s vremenom zbog naknadnih korekcija - kaže Mladen Obrdalj, objašnjavajući nam gabarite radnog prostora na pozornici koja je od poda do kupole visoka 22 metra.
- U HNK, ako imate pozadinski zastor od deset metara, možete ga u kupolu sakriti i prema potrebi opet spuštati kroz činove. Imamo 40 cugova, u hrvatskom se to kaže povlaka (s tih povlaka ili cugova vise reflektori, kulise i zastori), i u ovoj je predstavi osam ulaza na pozornicu za plesače - rastumačio je dok su se u scenografiji dominantno azurne boje postavljali pozadinski zastori s dvorcem i šumom.
Tu je i pozadinski teatrino s babuškama, lepezom i drugim ljupkim drangulijama iz drugog čina u kojem su Ruski, Španjolski, Arapski, Kineski i Ples pralina.
Direktor tehnike Mislav Kuzmanić pojašnjava neke detalje oko bočnih kulisa koje će zanimati ljude srodnih struka.
Na fotografiji: Vladimir Malaknov
- Riječ je o primjeni patenta zagrebačkih radionica s kojim su na jednom našem gostovanju Japanci bili oduševljeni. Uvijek je, naime, problem kako materijale povezati jedne s drugim. Prvo bravari rade okvir, aluminij se koristi jer je čvrst za vješanje, a težinom lagan. Problem je, međutim, kako na aluminij vezati tkaninu. Zato stolari stave tanke šper letve na koje se klama tkanina i takav je sustav efikasan – lagan, jeftin i dugotrajan. Prednji dio, koji publika vidi, dodatno je ukrašen parapetom kojeg su uradili su stolari; uz slikarski rad na tom dijelu imamo i gotove printeve – pokazuje bočne kulise direktor Kuzmanić dok stoji pored dva kamina, jedan sa satom, drugi s Mjesecom bogato ukrašen filigranskim radom kazališne kiparne.
Okvir ove scenografije sastoji se od pet portala, portali čine zbroj bočnih kulisa sa sofitom, a sofita je poprečni dio koji visi da sakrije kazališnu tehnologiju, ako autori predstave uopće žele da ju se sakrije – pojašnjava mladi inženjer koji je neobično blag, strpljiv I temeljit u svojemu ne baš zahvalnom poslu direktora Tehnike HNK.
Scenska proba Orašara
Teži ‘Orašar’
- Radit ćemo dva i pol dana u kontinuitetu, te još jednu noćnu i jutarnju smjenu kad se sve zbroji, uoči premijere 29. studenog – najavljuje direktor Kuzmanić u kojoj nam je ovaj put posebno puno pomogla baletna direkcija, ustupivši termin baletne probe zbog nenadanih promjena u tekućem repertoaru.
Jedan od pet najbližih suradnika voditelj Obrdalj tumači kako će u ponedjeljak u tjednu premijere biti generalna proba s umjetnicima. I tijekom generalnih proba s plesačima rade se sitne korekcije ako su potrebne.
- Nakon premijere tenzija naglo padne i predstava ide u rutinu. Uoči svake izvedbe trebat će nam oko tri sata za montažu predstave, nešto malo više u odnosu na prethodnog “Orašara” - izračunao je voditelj scenske tehnike.
Nema puno malih predmeta niti itko jede na sceni
Tomislav Majpruz voditelj je Odjela scenske rekvizite. Njegov odjel na baletu “Orašar2 nema posla kao, primjerice, u predstavi “Ciganin ali najljepši”, budući da predmeta na sceni nema mnogo: to su uglavnom božićne igračke i malo namještaja. Naravno, u baletu nema jela, kao što zna biti u dramskim predstavama, pa i u opernim kada Ale Šalinović (policajac) jede sendvič (“Ciganin”) ili prvak Ozren Bilušić (Papageno) pečenu piletinu u “Čarobnoj fruli”.
- Recimo da je za rekvizitu “Orašar” po težini za ocjenu 4 od 5 - kaže Majpruz.
Na fotografiji: Mario Elez, Tomislav Majpiuz
Njegov mlađi kolega u odjelu je Mario Elez.
- U HNK sam treću sezonu i ne mislim ga još uvijek napuštati. Kazalište je, istina je, opijum za narod: upao sam u vatru na predstavi “Ciganin” i ostao ovdje i zbog samog posla i zbog pozitivne atmosfere na radnom mjestu - rekao je mladi Šibenčanin.
Njegovatelj Garvanović zaljubio se u HNK i odustao od bolnice
Vladimir Garvanović po zanimanju je tehničar na pozornici. Završio je srednju školu za mehaničara u Vukovaru, a zatim u Zagrebu tečaj za njegovatelja u bolnicama i staračkim domovima. Dok se školovao, kako bi nešto zaradio bio je zaštitar na porti teatra. I onda je odlučio odustati od svoje struke.
Na fotografiji: Vladimir Garvanović
- Njegovatelji, kao i scenski tehničari, rade sve: brinu o pacijentu, od kupanja i higijene do hranjenja. Jedino što njegovatelji, kao ni scenski tehničari, ne daju injekcije. Scenski tehničar, pak, stavlja kulise, sofite, krpe - kaže Garvanović koji se zapravo zaljubio u kazalište.
- Kad uđete u kazalište, to je jedan drugi svijet. Da vam pravo kažem, obožavam Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu. Život iza scene jednako je uzbudljiv kao onaj na pozornici ili u gledalištu. Ima i u nas treme. Samo glupi ljudi nikad nemaju tremu. No, mi smo kao ekipa odlični i stojimo jedan iza drugoga. Što se tiče novog “Orašara”, moram reći da nešto te ljepote dugo nisam vidio u teatru. Vrijedi svake kune koju je netko platio za ulaznicu - kaže mladi Vukovarac koji dvije godine radi u HNK.
16 sati montaže dekora i 20 sati štimanja svjetla
Prva scenska tehnička proba trajala je 16 sati u nedjelju i odnosila se na montažu dekora, dok je još 16 sati idući dan te četir sata u utorak rezervirano za “štimanje” scenske rasvjete.
Deni Šesnić, oblikovatelj svjetla, Dragan Micić, majstor rasvjete, Zoran Vrabec, regulater rasvjete te rasvjetljivači Tomislav Dobraš, Tomislav Jurkovac i Neven Paić
- Koliko god nešto odlično učinili, ne ofarbate li svoj uradak lijepo, od vašeg posla ništa. Kod nas je ta završna farba upravo svjetlo. Svjetlo se memorira sa znakovima usklađenim s notnim zapisom i onda inspicijent daje uputu majstoru svjetla kada se koji znak pali – objasnio je u ime majstora rasvjete i rasvjetljivača njihov kolega Mladen Obrdalj.
Na fotografiji: Denis Rubinić, voditelj pripreme kazališne proizvodnje, Mislav Kuzmanić, rukovoditelj tehnike i Mladen Obrdalj
‘Zagrebački balet je definitivno u top deset europskih’
Međunarodnom koreografu Vladimiru Malakhovu, jednom od nekad najboljih plesača europskih pozornica, čovjeku koji je kao višegodišnji direktor Staatsballetta u deset godina promijenio poimanje baletnog repertoara za velike kuće ne samo u okvirima Njemačke, nego i u svjetskima, skladatelj Petar Iljič Čajkovski nešto je što poznaje iz malog nožnog prsta. Malakhov je, naime, u neoklasičnom Eifmanovu baletu utjelovio samog kompozitora i sve njegove burne životne mijene, plešući tada s našim slavnim plesačem Ronaldom Savkovićem.
Skladateljeva “Orašara”, međutim, prvi put radi kao koreograf, vodeći se elementima originalne koreografije Mariusa Petipe i Leva Ivanova. Malakhov radi bez ikakve vrste osvrtanja na raniji balet Sir Dereka Deanea na zagrebačkoj pozornici, koji nije niti vidio.
- U mom baletu sve je iznenađenje. Morate doći i vidjeti. No, kako je balet Petipin i Ivanovljev, mislim da je pogrešno reći da sam koreograf, točnije bi bilo reći da sam obnovitelj. Dakako da sam i nečim svojim oplemenio tradicionalnu strukturu. Ovo je balet gdje će odrasli pitati o načinu na koji su riješene čarolije u priči, a djeca će ih bez pitanja prihvatiti, djeca koja će možda nakon ovog baleta poželjeti obući baletne papučice - rekao je koreograf.
Na fotografiji: Vladimir Malaknov
Priča o božićnoj večeri u kojoj Klara od ujaka dobije čarobnog orašara za dar te kad zaspe sniva noćnu moru, a potom bajku u kojoj od djevojčice postaje žena, za Malakhova je priča o sreći i divnim vremenima najranijih dana. Zato što je riječ o snu u kojem djevojčica odrasta, Malakhov je odlučio da Klaru i Vilu šećera pleše ista plesačica. U premijernoj postavi to će biti Iva Vitić Gameiro čiji će princ biti onaj koji joj je to i u stvarnom životu, njezin suprug Guilherme Gameiro Alves.
Ovo je drugi put da Vladimir Malakhov radi sa zagrebačkom trupom nakon “Labuđeg jezera”.
- Sve su trupe drugačije. Jasno, tu su Marijinski, Boljšoj, pariška Opera i Convent Garden. Da, hrvatski teatar bi bio na drugom mjestu nakon spomenutih, ali svakako u prvih deset baletnih kuća Europe - kaže Vladimir Malakhov kojega smo pitali kako je direktora zagebačkog Baleta Leonarda Jakovinu nagovorio da pleše ulogu Drosselmeyera.
- Kao što znate, Leo je bio moj plesač i učenik, a ja njegov direktor Baleta u Berlinu. Vrlo je profesionalan, sjajan u interpretativnom dijelu i sve je s njim lako, ako ga uspijete motivirati. Jako je važno da se vratio u klasični balet, nakon što je u berlinskom “Orašaru” bio Drosselmeyer - rekao je Malakhov.