PREDSTAVA BRANKA BREZOVCA

EUROKAZOV POHOD NA NEW YORK Poznati kazališni festival seli produkcijsku sezonu preko velike bare

    AUTOR:
    • Mirjana Dugandžija

  • OBJAVLJENO:
  • 10.09.2014. u 13:38

Predstava Branka Brezovca imat će premijeru u kultnom Abrons Theatru 17. rujna, dok u Zagreb stiže 2. listopada

Kako izgledaju mračne strane homoerotizma? Kako izgleda kad skupina mladića odluči “preodgojiti” šulkolegu, pa ga nemilo zlostavlja seksualno, fizički i psihički opisao je Musil (1880-1842) u romanu “Pomutnje gojenca Törlesa” prije više od 100 godina, a sad ga uprizoruje Branko Brezovec i to - u New Yorku. Predstava se izvodi u sklopu Eurokaza, koji je prošle godine obilježio svoje posljednje festivalsko izdanje, kako bi se transformirao u produkcijsku kuću. Praizvedba Brezovčeve predstave je 17. rujna u prestižnom Abrons Theatru u New Yorku. Nakon njujorških izvedbi zagrebačka premijera očekuje se 2. listopada.

Novi početak

“Pomutnje” će biti izvedene u sklopu Queer New York International Arts Festivala koji već tri godine organizira zagrebačka udruga Domino, koja je uspjela u tome da svoj festival smjesti u teatar osnovan 1893., a koji je dio kultnog kulturnog kompleksa Henry Street Setlement s dugom tradicijom.

Ondje je nastupio Cage, Marta Graham, Jackson Pollock, Laurie Anderson...

Inicijator projekta je redatelj Branko Brezovec, kaže ravnateljica produkcijske kuće Gordana Vnuk, i dodaje: “Branko Brezovec je režirao u nacionalnim kazalištima bivše Jugoslavije i u mnogim zapadnoeuropskim zemljama te u multi kulturnim sredinama s Albancima, Turcima, Welšanima, Uzbecima, Romima...” Od 2012. redoviti je profesor režije na ADU.

Eurokaz kao festival utemeljen je 1987. godine kad ga je osnovala Gordana Vnuk i sve do prošle godine djelovao je u Zagrebu. Vnuk je proteklih gotovo trideset godina, u sklopu Eurokaza dovela u Zagreb niz teatara iz cijelog svijeta, senzibilizirajući publiku na inovativni teatar.

Međutim, sve manja, a prošle godine prepolovljena financijska sredstva, možda pomalo i potrošenost koncepta, navela su njegovo umjetničko vodstvo da ga pretvore u produkcijsku kuću. Upravo Brezovčeva predstava, koja će se premijerno izvesti u čuvenom njujorškom kazalištu, početak je novog razdoblja Eurokaza.

Seksualno nasilje

O čemu se zapravo radi u predstavi? Tri pitomca austrougarskog internata, Reiting, Beineberg i Törless, uhvate svog kolegu Basinija da krade jednome od njih novac te, umjesto da ga prijave upravi škole, odlučuju ga sami kazniti. Počinju ga zlostavljati, uz ucjenu da će ga prokazati upravi. Maltretiranje Basinija postaje otvoreno seksualno i izrazito sadističko; ipak, on podnosi mučenje čak i kad ga, lišenog i zadnje mrve dostojanstva, ponize pred cijelim razredom.

Uslijed svoje moralne i seksualne pomutnje, Törless se pridružuje Beinebergovom i Reitingovom degradiranju Basinija; Basini i Beineberg istodobno ga seksualno privlače i gnuša ih se. Promatra, pa i sudjeluje u mučenju i silovanju Basinija, uvjeravajući se da to čini zato da shvati raskorak između racionalnog sebe i mutnog, iracionalnog zakutka sebstva; postaje uznemirenim promatranjem vlastitih tokova svijesti.

Voajer Törless

- Roman “Pomutnje gojenca Törlessa” na tragu je modernističkih tendencija snažne intelektualizacije proze, nasuprot epskoj narativnoj prohodnosti - kaže redatelj Brezovec.

- Malo društvo pitomaca, uz voajersko Törlessovo držanje, pod, na prvi pogled prozirnom, izlikom da žele nehotičnog kradljivca Basinija izvesti na pravi put, suočava se s komunikacijskom nelagodom u pronalaženju snažnijih razloga sveljudske prisnosti, afekcije i homoerotičkog dostojanstva. To je nelagoda koja prerasta u bjesomučni sistem iskušavanja, u ono što Kant naziva kategorijom Ograničenja... - kaže Brezovec.

Brezovec, kao i uvijek, obožava nesvakidašnja scenska rješenja pa je tako prvi dio predstave određena furioznim ritmom 2. simfonije latvijskog skladatelja Peterisa Vasksa, jednog od trenutno najznačajnijih europskih skladatelja.

Homoerotske peripetije

Drugi dio, finalna scena Wagnerove opere “Siegfried”, stvara kontrapunkt prvom i upozorava na pozadinske kontekste homoerotičnih peripetija glavnih likova.

U predstavi se koriste i filmovi Ladislava Galete i Kurta Krena, a scenograf je Tihomir Milovac.

Branko Brezovec napravio je i dramatizaciju; kostimografkinja je Irena Sušac, a ostali suradnici su svi još studenti na ADU: suradnica režije Natalija Manojlović, suradnik projekcija Ivan Planinić, svjetlo je oblikovao Petar Strmečki. Igraju Romano Nikolić kao Törles, Hrvojka Begović kao Basini, Adrian Pezdirc kao Beineberg, Domagoj Janković je Reiting, a Božena i Törlesova majka je Suzana Brezovec...

Brezovčev inovativni dramaturški pristup proširen je povezivanjem različitih diskurzivnih materijala, konteksta, jezika, govora, redateljskih i glumačkih stilova u jednoj predstavi.

Koristi reference iz raznih kultura, posebno s područja Srednje i Jugoistočne Europe, koje zatim kombinira s modernim redateljskim mehanizmima, što od publike traži dodatni napor.

Izdvajamo