Autorski projekt Anice Tomić i Jelene Kovačić “My Little Corner of the World”, prema tekstu-scenariju “Južnjak” Rainera Wernera Fassbindera, nije baš dobro zamišljena predstava, ali odaje talent autorica.
Njihov se talent čita iz, rekao bih, ravnomjernosti predstave: ona govori o zlu hladno i sporo, kakvo zlo, a osobito predrasude, jest. No, ovdje su redateljica Anica Tomić i dramaturginja Jelena Kovačić promašile utoliko što su s adaptacijom Fassbinderova predloška ostale na polovici puta. Podmukli, zalupani mentalitet bavarskog sela ovdje se odviše mehanički učitava u domaće okolnosti. A one nisu iste. I mentalitet nije isti.
Pajdo bi ga zatukao
U nas se više toga kaže u facu, a i nema šanse da bi po nekom Ličkom Osiku danima šetao i po birtijama visio mutavi Grk za koga su mještani uvjereni da siluje njihove cure i simpatije. I još da kojeg mještanina istuče pa nastavi hodati danima... Odmah bi ga jedan pajdo zatukao. Ovdje, nadalje, seljanka teško da bi crnomanjastog stranca lažno optužila za silovanje. Štoviše, taman da ju je silovao, šutjela bi, jer tko bi je u selu poslije htio i pogledati tako “oštećenu”?
Završni prizor linčovanja stranca, a za koji znamo da će se dogoditi već cijeli sat, nije pak dovoljno uvjerljiv. Koreografiran je poput usporene baletne točke i nikakva se energija, zlo, pozornicom ne rašire.
Stranca bez riječi igra Đorđe Kukuljica. Budući da u predstavi ima iskliznuća u epski teatar pa glumci, primjerice, priopćavaju da u nas nema problema sa strancima jer stranaca i nema, mogao je i Kukuljica kazati da igra stranca jer se zove - Đorđe. Novo ime za lik u predstavi mu, eto, ne treba.
Na sceni su, dakle, Đorđe i devet antagonista, među kojima dominira Ksenija Pajić kao Gabrijela, glavna spletkarošica. Velika glumačka energija i drama u glasu. Dojmljiv nastup. Jedini relativno dobroćudan lik, Ingu, daje duhovito i sigurno Jelena Miholjević, čije pjevanje unosi u predstavu zapravo urban, kabaretski ton. Teško se nakon njega uživjeti u propisani, tobože domaći, seoski okvir. Zaigrala je i početnica Iva Babić, ulogu Helene, prosječne seoske djevojke koja misli da su muškarci iznad žena. Glumica je talentirana, što se ovdje čita iz suzdržanog nastupa. Dobro je što ne pjevucka i što ne pravi suvišne pokrete. Donosi određenu potisnutu osjećajnost, uglavnom nesvjesno.
Gad od 84 godine
Pred njom je, nadam se, dovoljno prilika da se razvije. Mariju, još jednu “neperspektivnu” mještanku, živo igra Antonija Stanišić Šperanda, a u sličnoj ulozi Eme pomalo je rezervirana, ali ne i netočna, Barbara Nola. No, sve one ne čine se dovoljno sposobnima za zločin! Jedini pravi gad, zaokruženo prikazan, jest Franc, osamdesetčetverogodišnjak. Njega je dao doajen Boris Buzančić. Starina “mudra”, čije “životno iskustvo” zlu daje bistre poticaje! Još ga prati Franjo Dijak kao Rik, najgluplji i najambiciozniji među seoskim momcima. Dosta su blijedi i nezanimljivi Sven Medvešek kao Pavao i Amar Bukvić kao Bruno.