- Možda se značenje krije u onome koji gleda. Dobra umjetnost jednostavno zrači: dovodi do katarze, evocira iskustva... Sve ono što nas čini boljima - kaže Oliver Kilbourn, rudar, lik na sceni. Iz njegovih usta čujemo mnogo zanimljivih misli o umjetnosti, tome što ona znači, kakva bi trebala biti i što ona zapravo jest, On je pred našim očima samo lik iz nove predstave u Gavelli, "Slikari rudari", koja će premijerno biti izvedena 11. svibnja. No, on je više od toga: preslikan je iz stvarnosti - Oliver Kilbourn bio je, naime, najpoznatiji član Ashingtonske grupe slikara, sastavljene najviše od rudara koji nisu imali formalno likovno obrazovanje. Ljudi koji bi, nakon završenog posla u rudniku, prihvatili kist i slikali ono što su osjećali. Upravo nevjerojatna životna priča članova te grupe bila je inspiracija za dramu Leeja Halla, koju je na scenu zagrebačkog kazališta postavio redatelj Samo M. Strelec.
Na sceni vidimo mnogo toga: sudar siromašnog rudarskog svijeta i bogataškog, kojem pripada ljubiteljica umjetnosti Lady Sutherland, radničku svijest o zajedništvu, koja se ogleda u pokušaju odbijanja da se proda jedna slika, kao i djetinju iskrenost kada je riječ o umjetnosti koju ne razumiju, koju iskazuju rudari. Sam Hall, koji je napisao ovu dramu, rekao je kako za njega ovi slikari nisu anomalija, nego se u njima ogleda golema žudnja radnika da im se omogući slobodan pristup onome najboljem što život može ponuditi. A najbolja na svijetu je umjetnost, koja ih izvodi iz svijeta 10-satnog radnog vremena pod zemljom, u kojem je teško disati, a smrti su gotovo pa normalan dio posla.
Proba predstave 'Slikari rudari' redatelja i scenografa Samo M. Streleca u Dramskom kazalištu Gavella
- Ovo je ozbiljna priča o jadnom, teškom životu tih rudara. Pritom ponajviše mislim na to koliko je težak bio njihov posao. No s druge strane toga je slikarstvo, koje je stanje duha i nema nikakve veze s njihovim poslom. Ovaj komad zapravo propituje umjetnost i postavlja pitanje kako razlikovati dobru od loše. Čime gledamo umjetnost? Glavom, očima, srcem? Kako se rađa i stvara? - navodi Strelec neka od pitanja koja ova priča postavlja.
Priča koju ćemo u petak vidjeti na sceni prati desetak godina života tih rudara. Oni su se zapravo redovito sastajali punih pedeset godina, kako bi slikali ono što su vidjeli, okusili, osjetili. Pritom su razgovarali o svojim ali i djelima drugih, poticali se i kritizirali međusobno, ostajući čvrsta, povezana grupa do samog kraja. Do njihova stvaranja je zapravo došlo sasvim slučajno: naime, 30-ih godina su u sklopu doškolovanja radnika u Engleskoj rudarima ponudili "Pristup umjetničkom djelu". Neki rudari smatrali su kako nije loša ideja da jednom tjedno pokažu svoju sliku drugima, kao i da nauče nešto o toj vrsti umjetnosti, pa su počeli dolaziti na satove. Članovi te grupe stvorili su zaista nevjerojatna djela, koja se danas mogu vidjeti u Woodhorn Colliery muzeju u Ashingtonu.
Proba predstave 'Slikari rudari' redatelja i scenografa Samo M. Streleca u Dramskom kazalištu Gavella
- Ovo je sjajan glumački komad i sjajan tekst. No, mene je njemu zapravo privuklo to što je tema aktualna i danas, u turbokapitalizmu, u kojem se mnogi i dalje pitaju zašto nam je potrebna umjetnost i ne razumiju je. Prošlo je neko vrijeme otkad je završila priča o rudarima koji su stvarali umjetnost, ali i dalje ima onih koji se pitaju zašto društvo baca novac na umjetnost, koja joj je svrha - smatra Strelec.
Proba predstave 'Slikari rudari' redatelja i scenografa Samo M. Streleca u Dramskom kazalištu Gavella
U predstavi glume Dražen Kühn, Oliver Kilbourn, Franjo Dijak, Filip Križan, Ranko Zidarić, Hrvoje Klobučar, Anja Đurinović Rakočević, Anja Šovagović Despot, Siniša Ružić i Andrej Kopčok. Ulogu najvažnijeg člana grupe rudara, Olivera, tumači glumac Đorđe Kukuljica, koji kaže kako je u stvaranju te uloge najvažnije bilo da nešto od Olivera prepozna u sebi. On je rudar, ali je sebe prepoznao u nečem drugom, izvan tog posla.
Proba predstave 'Slikari rudari' redatelja i scenografa Samo M. Streleca u Dramskom kazalištu Gavella
- Nisam se rodio kao glumac, baš kao i moji kolege, nego se u nekom trenutku života dogodilo da smo na neki način inficirati glumom. Upitao sam se: zbog čega sam se ja našao baš u ovom pozivu? U predstavi je na djelu još radikalniji pristup: tumačim čovjeka koji vadi ugljen, drži civilizaciju na životu, radi brutalan posao, a istovremeno toliko dobro razumije sve oko sebe da može reći: "Umjetnost trebate gledati kroz sebe" - pojašnjava Kukuljica.
Lajtmotiv mu je bila rečenica s početka ovog teksta - da je značenje umjetnosti unutarnja stvar. Ta rečenica je pokrenula nešto u njemu, priznaje, a svidjelo mu se i to što predstava preispituje sve. Ne samo umjetnost, nego i socijalne uvjete, prijateljstva...
- Osnovni problemi su, čini mi se, i dalje ostali. Ne možeš biti oboje. Recimo to ovako: ne možeš istovremeno ubijati životinje i slikati. Moraš odabrati. Ja Olivera poštujem zbog njegova odabira, zbog onoga što jest, i prikazujem ga kroz sebe - ističe Kukuljica.