Redatelj Paolo Magelli među svim glumicama mlađe generacije izabrao je da na tvrđavi Lovrijenac, kultnoj pozornici Dubrovačkih ljetnih igara, ulogu Ofelije u novom “Hamletu” igra Anđela Ramljak (33), glumica ZKM-a koja je filmskoj publici poznata kao pralja iz dječjeg filma “Anka”, a ljubitelji sapunica znaju je iz mnogo puta reprizirane serije “Zabranjena ljubav” gdje je igrala policajku.
Pejzaž u njoj
Hamlet i još jedan u nizu danskih kraljevića, domaćih i stranih koji su obilježili Igre je, pak, njezin kolega iz Zagrebačkog kazališta mladih Frano Mašković. Probe za “Hamleta”, čija je premijera 27. srpnja, već su počele u Zagrebu, a pred mladom glumicom uloga je koja je predmet čežnje manje-više svake joj kolegice koja je u godinama primjerenim da igra Shakespeareovu Ofeliju. Ofeliju su, uz ostale, igrale Nina Violić, Bojana Gregorić, Alma Prica, Koraljka Hrs, a u davnoj Fotezovoj režiji na Igrama Ofelija bila Irena Kolesar.
Paolo Magelli objasnio je i zašto je ljeta 2019. odabrao upravo Anđelu Ramljak za tu šekspirijansku djevojku.
- Rekao je ovako: “Dobila si ulogu Ofelije jer nosiš pejzaž u sebi, mrzim riječ krajobraz, ta hrvatska riječ mi se gadi, pa zato namjerno upotrebljavam riječ pejzaž. Pejzaž… Ti imaš taj pejzaž” – priča glumica, iznoseći i dojmove o radu s talijanskim redateljem naturaliziranim u Hrvatskoj.
- Kada govorim o radu Paola Magellija, pritom podrazumijevam i rad Željke Udovičić Pleština jer je tu simbiozu nemoguće razdvojiti. Stil rada je vruć. Jako vruć. Strastven, glasan, inteligentan i kreativan. Ako zamislimo da su članovi autorskog tima roditelji, a glumci djeca, onda se trenutno osjećam kao najsretnije dijete, jer se mogu baciti samo na igru i biti radosna u pješčaniku, a mama i tata brinu da u autu ima benzina, da su napravili plan za izlet i organizirali hranu i potrepštine. I samo pičimo.
Takav je stil rada. Magelli je nevjerojatno inteligentan tip, maštovit, duhovit, sposoban pomaknuti granice ljudima u procesu rada, ljudima koji gledaju tu predstavu i kazališnoj umjetnosti. On je gospodin prije svega, džentlmen koji nikad neće ostaviti nekoga na cjedilu da se snalazi kako zna i umije, nego će napraviti uvjete da svi damo najneočekivanije od sebe, pritom će možda urlati, ili upotrebljavati ponekad ružne riječi koje se kose s prije spomenutim džentlmenom, ali to je on, njegov izraz nježnosti ako ćemo pravo. Ja ga obožavam. Ili mogu reći, kao svaka kći, zaljubljena sam u svog oca. Kazališnog oca - govori i baš je briga ako je ovo zazvučalo patetično.
A Ofelija? Tko je ona?
- Ofelija je luda. Ofelija je razmažena. Ofelija je obožavana. Luda je od ljubavi prema svom svetom trojstvu: ocu, bratu i Hamletu. Odbijanje jednog i smrt drugog odvest će je u destrukciju i samoubojstvo. Vidim je kao drsku curu koja zna što hoće, ali kada to ne dobije, ujeda ljuto i “ispod pojasa”. Koncept je da Hamlet nema 30 godina, nego 40-ak, koliko je i imao prvi Shakespeareov glumac koji je igrao Hamleta, a Ofelija je desetak mlađa od njega, dakle nije maloljetni naivni djevojčurak. Hamlet i Ofelija se znaju od rođenja, odrasli su skupa, u svojoj dječjoj mašti su se oženili već 15 puta.
No, jedna njezina impulzivna, nepromišljena reakcija, koja dolazi iz povrijeđenosti i odbijanja, napravit će kaos i opasnost osobi koju toliko voli, a onda je odgovornost i teret samim time veći. Njezino nošenje s krivim odlukama je labilno i nezrelo iz moje perspektive, ali braniti je moram, jer je moja, jer je luda od ljubavi – nadahnuto će o nadolazećoj ulozi glumica koja je u ZeKaeMu nedavno igrala u predstavi “Tri X i ja” gdje tumači na početku seksualno zlostavljanu kandidatkinju za posao da bi se potom sadistička igra u predstavi zakomplicirala i izrodila u nešto sasvim drugo, no ne možemo budućim gledateljima otkrivati što je to jer ćemo ih lišiti smisla gledanja te predstave. Riječ je, kako god, o predstavi povišenih raspoloženja, strasti, fizički zahtjevnoj, koja ulazi u područje mračno erotskog.
Eurokrem
- To je sve igra. I to dupla. Jedna je igra, ona nastrana, u sadržaju predstave, a druga igra je moja privatna, odnosno profesionalna. Mrak je zabavan za igrati ako ga ne nosim u sebi, ako se ne budim i ne zaspim s njim. Filip Nola je inicirao projekt tako što je napisao tekst, i pozvao ekipu. Uživala sam u igri s partnerima, nastranosti koju treba iščeprkati iz sebe, manipulaciji lika koji manipulira drugim likova. Dobro je glumiti igru u igri, to nudi mogućnost istraživanja prepredenosti, dominacije.
Publika voli pozitivce, ali zabavnije je igrati bad guyeve. A svi smo mi eurokrem, imamo i bijelo i crno. Samo što odmalena moramo biti dobri, poslušni, inače će doći babaroga. Ili još gore; gorjet ćemo u paklu. Ili najgore; doći će babaroga po nas i odvući nas u pakao i to za uši. I onda dođem na posao, na svoje radno mjesto, i mogu se igrati/mogu biti najodvratnija osoba ikad, pa zar to nije divno – govori o predstavi prema tekstu Filipa Nole i u režiji Arije Rizvić glumica koja privatno ne psuje, ne pije ili rijetko pije, odnosno neporočnost smatra bitnim za sebe i svoju profesiju.
Nije puritanka
- Svatko neka odabere za sebe. Ja sam odabrala ovaj način jer vidim nevjerojatne blagodati u njemu. Nije to oduvijek bilo tako. Spoznaja da želim biti zdrava, prirodna i dugotrajna je prethodila tome da se okanim svega. Pritom nisam puritanka; isključivost je opasna i nisam za nju. Ja samo otkrivam da se vrata percepcije mogu otvarati na prirodan način, da je kreacija tako punija, tijelo i psiha odmorniji, zdraviji, ideje svježije, oko sjajnije, misao bistrija, koncentracija bolja.
Privid je i sociološko kulturološka navika i obmana da alkoholom oslobađamo stres, napetost, emocije, da u drogama nalazimo ljubav i inspiraciju. Gledam živote oko sebe koji se tako glupo i nepromišljeno srozavaju. Neki su otporniji, no oni manje otporni i osjetljiviji, bespovratno odlaze, ili na kvasinu ili u smrt – govori o onima koje su poroci preuzeli glumica koju ovo ljeto u Dubrovniku, pored proba i predstava, zanimaju, među ostalim, trijezna rana jutra i nadam se da će uspjeti upiti tu lipost.
Osoba je isto tako brojnih hobija i zanimacija. Nekoć je studirala i modni dizajn, izrađuje lampe i nakit, svira blok flautu i trubu, bavi se jogom, penjanjem pomoću užeta.
- Vesele me nadolazeći sati mačevanja. U tome se još nisam okušala, i sada sam dobila priliku. Znatiželjna sam, volim iskušavati nove vještine dok god one ne počnu iskušavati mene i moje živce. Puno toga započnem, ide mi dobro, ali da bih se u tome usavršila, potrebni su vrijeme, iskustvo i predan rad. U moru svega onoga što me zanima, svari ne uspijem dovesti do kraja, a kraja nema. Moja profesija traži raznolikost, i koliko god uživam u njoj, ona mi ponekad zna dati osjećaj da ne znam ništa. Jer znati o svemu pomalo, nekad izgleda kao da ne znam zapravo ništa. Ali to je iluzija, zamka za prefrigani mozak.
Kako godine idu, a publika ju je najprije upamtila po seriji “Zabranjena ljubav”, sve je zrelija i bolja glumica na sceni, i nekako ljepša. Pritom nije limitirana talentom i zanatom, imate sposobnost igranja eteričnih milih djeva, ali i žena uraganske volje.
- Hvala na komplimentima. Moja mantra iz studentskih dana bila je da kad postanem glumica nikad ne želim biti “ista”. Malo sam i zaboravila na to, vi ste me podsjetili, hvala. Ne doživljavam to kao odricanje i trud, to je naprosto tako. Sve je u meni. Što nije, posudim iz okoline. Više to doživljavam kao radost i znatiželju prema životu i poslu. Zanima me gdje mogu više i bolje, gdje se otvaraju nove mogućnosti za rast i napredak. Nekad je to neka uloga, a nekad neka osoba ili situacija iz života - zaključuje.