Glumac zagrebačkog kazališta Trešnja Jure Radnić od ovog je ljeta na čelu 57. hvarskih ljetnih priredbi.
Do sada, taj je festival manje-više bio, što bi u pejorativnom kontekstu njegov naslov i značio, jedna tek priredba na otoku masovnog turizma za pretežito mlađe generacije koji je u posljednja dva desetljeća zaboravio da kulturnom poviješću ima legitimitet za kulturni turizam. No dolaskom Radnića za umjetničkog šefa, hvarski se kulturni festival u svom ovogodišnjem programu promijenio. U gradiću s jednim od najstarijih kazališta u Europi od 10. lipnja do 28. rujna ove su godine na repertoaru kazališni hitovi: kazalište Trešnja sa “Zorom Riđokosom”, ZeKaeM s “Hinkemannom”, Hotel Bulić s “Lampedusa Beach”, HNK Zagreb s baletom “Glembajevi”. U muzičkom programu tu je tenor Domagoj Dorotić, Merima Ključo, Matija Dedić, pa Božo Vrećo, Tamara Obrovac.
- Moj posao je tek počeo… Hvarski je festival godinama u potpunoj dezorijentaciji hvarskog turizma ostao nevidljiv i izgubljen. Hvar je grad sa 405 godina kazališne tradicije, prepun je kulturne ostavštine koju turistička klijentela ne primjećuje. Ne zato što ih ne zanima, nego zato što im to ne serviramo kao glavnu turističku ponudu - rekao je Radnić koji je završio glumu na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, radi profesionalno u kazalištu posljednjih 7 godina, asistent je u akademskom zvanju na Katedri scenskog pokreta Akademije dramskih umjetnosti u Zagrebu.
Jedan stih pjesnika
- Moja odgovornost je da pokušam svome gradu vratiti epitet grada kazališta i kulture. Ne učinimo li nešto u ovom trenutku za Hvar, zgradu kazališta možemo slobodno ostaviti zatvorenom i to nakon dugih petnaest godina rekonstrukcije i restauracije - kaže Hvaranin, dodajući da bi svijet bi bio puno ljepši kada bi svako dijete znalo bar jedan stih velikih pjesnika, a u slučaju hvarske djece to bi bili stihovi “Jur nijedne na svit vile” Hanibala Lucića: “Grihota bi da se stara/Ova lipost uzorita/Bože, ki si svim odzgara/Čin’ da bude stanovita/Ne daj vrime da ju shara/Do skončanja sega svita/Ova lipost uzorita/Grihota bi da se stara!”.
Više od 400 godina staro, hvarsko kazalište najstarije je pučko kazalište u Europi, a restaurirano je i obnovljeno zadnji put 2012. godine
Program koji je za 57. priredbe zajedno s kolegicom Jelenom Mićić i iskreirao poklon je, ali i poziv na buđenje gradu.
- Hvar zaslužuje kulturni sadržaj visoke estetike i karaktera, ali bit će spreman za ponovni kulturni procvat tek kada se kompletna zajednica uključi u promjene. Još od akademije redovito nastupam na Dubrovačkim ljetnim igrama. Puno savjeta i pomoći dobio sam od njihove uprave i zaposlenika. Inače, u Hvaru se svi žale na nedostatak kulturnih sadržaja a kada se sadržaji pojave, ne nedostaje razloga za nedolazak. Imamo mi kvalitetne publike, ali podijeljenost lokalne politike odražava se i na građane pa tako i na našu publiku. Mene politika ne zanima. Zahvalan sam kada dobijem priliku, ali ne želim nikome podilaziti. Sve što radimo kroz festival radimo za dobrobit zajednice - rekao je mladi glumac koji kaže da su mu u kreiranju programa hvarskih priredbi najveći izazov bile kazališne produkcije.
Ravno samoubojstvu
- Kazališna gostovanja zahtijevaju spremnost i profesionalnost. Realizacija istih u našim uvjetima ravna je samoubojstvu. Do sada smo odradili gostovanje Trešnjine “Zore Riđokose” i “Hinkemann” ZekaeMa. Vrhunac program je balet “Gospoda Glembajevi” zagrebačkog HNK u koreografiji Lea Mujića - napominje Radnić. Lokacije na kojima se festival odvija su doista divne: ljetnikovac Hanibala Lucića, klaustar Franjevačkog samostana, ljetna pozornica Veneranda.
Ljetnikovac poznatog hvarskog pjesnika i dramatičara Hanibala Lucića također je jedna od lokacija na kojoj se odvija festival
- Imamo sreću što u gradu postoje takve lokacije koje su već same po sebi dovoljne za umjetnički doživljaj te su sve dovoljno dislocirane od svakodnevnih zbivanja hvarskog turizma. Ne očekujemo čudo u prvoj sezoni niti se ono do sada dogodilo. Engleski titl svakako je pomogao da privučemo pokojeg stranca - napominje Radnić koji tvrdi da Hvarani nikako da shvate kako se trendovi u turizmu mijenjaju i da nije najbolji oblik turizma onaj koji donosi brzu i laku zaradu.
Ljetna pozornica kluba Venerande također će ugostiti manifestaciju koja će na otoku Hvaru trajati do rujna
Iako mu je svaki dan prepun obveza, telefon stalno zvoni, organizira se dolazak umjetnika sa svih strana, i dalje se drži navike iz djetinjstva da dan proveden ljeti u Hvaru nije dan, ako u njemu nema plivanja ili bar brzinskog skoka u more.
- Imam par mjesta na kojima se volim kupati, a jedno od njih je rupa u stijenama na putu prema Pokonjem dolu s koje puca pogled na lanternu. Od “Paklenjaka” uvijek mi je bio najdraži Jerolim premda sam dio djetinjstva proveo na Palmižani. Večernji izlasci su uglavnom u društvu prijatelja. Nekad večera, nekad samo druženje uz čašu vina, gin-tonik ili Mojito. Nije lako izbjeći gužvu i buku, ali postoje mjesta kao konoba Luvij kod Perice ili konoba u Froneta gdje se može u miru družiti i razgovarati. Volim i terasu hotela Park koja uvijek ima odličan glazbeni program te Lola bar u kojem se uvijek najbolje zabavim - govori.
A da je novca?
A kakvu bi umjetnički program organizirao da ima, recimo, budžet od 10 milijuna kuna za hvarski festival.
- Da imam takav budžet, prvo bih uredio način rada. Zaposlio bih ljude, stvorio bolje uvjete za gostujuće umjetnike i pojačao tehničku opremljenost. Program ne slažem po subjektivnom ukusu, važno mi je da su predstave koje dovodim ostvarile rezultate. Što se glazbenog programa tiče, bitno mi je da imamo jaka imena, ali i da mladim glazbenicima budemo platforma na putu prema ozbiljnim karijerama. Naravno, proširio bih međunarodni program i sigurno bih se potrudio dovesti neke od najboljih svjetskih redatelja kao što su Katie Mitchell, Thomas Ostermeier, Robert Wilson - rekao je glumac koji je odrastao u Hvaru u vrijeme dok je, kako kaže, još donekle imao kazalište.
- Sa svojim kolegama iz Dramskog studija mladih Hvar, s kojima i danas surađujem, cijelu zimu radio sam predstave koje bi ljeti igrali. Tada smo okupljeni oko Dolores Kolumbić koja je vodila studio napravili nagrađivane “Cvit u žepiću”, “Prikazanje sv. Beatrice”, “Faustina i Simplicija bratje” te “Romeo i Julija” na 5 jezika, kaže.