U Lisinskom će u nedjelju navečer biti premijerno izvedena predstava “Sirena i Viktorija” Teatra Rugantino. Riječ je o djelu Rusa Aleksandra Galina, čiju režiju potpisuje Filip Grinvald, a u predstavi glume Gordana Gadžić, Dubravka Ostojić i Mladen Vasary.
Riječ je o komediji zabune - bogatašica Sirena svojoj razvedenoj prijateljici Viktoriji naručuje muškarca koji ispunjava sve seksualne fantazije. No, pogriješi broj... Riječ je o predstavi koja nikad prije nije izvedena u našoj zemlji.
Gordana Gadžić, osnivačica teatra Rugantino koja glumi Sirenu, kaže kako je ovu predstavu dočekala kao predah i svojevrsnu malu toplu oazu koja će sve nas liječiti smijehom. No, dodaje, predstava se zapravo otela kontroli i od raskošne komedije zabune postala je komična melodrama koja je natopljena ruskom osjećajnošću. Stvarali su je, kaže, tri mjeseca. Posebno joj je drago što je prvi put surađivala s kćeri. Ana Vidović je, naime, studentica završne godine produkcije na Akademiji dramske umjetnosti, a radila je izvršnu produkciju za “Sirenu i Viktoriju”.
Prava drama
- Ja igram novopečenu bogatašicu koja dolazi s dna socijalne ljestvice. Dobar dio života provela je što u mraku zatvorske ćelije što po zajedničkim stanovima gdje su je najviše voljele stjenice, ali se u društvu svojih kriminalnih ljubavnika u dobro nam poznatom tranzicijskom vremenu obogatila. Ona za svoju profesoricu engleskog naručuje pastuha, ali u alkoholnoj izmaglici bira pogrešan broj. Tu počinje niz komičnih nesporazuma između troje junaka koji prerastaju u pravu dramu: kako kroz ljubav prevladati tako strašnu ljudsku usamljenost. Rekla bih da su upravo to i ključne riječi za našu priču - ljudska usamljenost - pojašnjava Gadžić.
Ističe kako je u našoj zemlji rijetko igraju suvremeni ruski dramatičari, što joj je neobično. Odabrala je baš Galina, za kojeg smatra da je naš suvremenik u svakom pogledu, a njegovi teme, likovi i situacije našoj su publici bliski i prepoznatljivi. On, što joj je jako važno, na svijet ne gleda s gorčinom i bijesom - njegovi su komadi uvijek komedije.
- U temeljima tih komedija je njegova plemenitost, koja u svakodnevnom i trivijalnom otkriva ljudsku suštinu svih naših nedoumica i svih naših nemoći - pojašnjava Gadžić.
Dugogodišnja želja
Ona je Teatar Rugantino osnovala 1998. godine i, priznaje, nikad nije bilo lako raditi u neovisnom teatru. No, ne želi se žaliti. Kaže kako je danas svima teško, i da ljudi ne vole slušati takve priče, a pričanjem o tome kako je teško neće pomoći svom teatru. Zato samo radi - uskoro planira početi spremati novi komad. Ako bude sreće, već u ožujku, dodaje i najavljuje kako misli da će prvi puta zaigrati sa svojim sinom, Filipom Vidovićem.
- O ostalim planovima - kasnije. Moram napraviti jedno ozbiljno istraživanje, razgovarati s ljudima s kojima principijelno želim suradnju, dosta toga pročitati, pustiti da mi se stvari iskristaliziraju. Za sve to nisam imala vremena ranijih godina. Moja dugogodišnja želja je povezivanje s umjetnicima iz regije, posebno Srbije, BiH i Crne Gore. Sad je trenutak da te svoje ideje ozbiljnije osmislim. Nastojat ću koliko god mogu da mi u svim životnim izborima glavni pokretač bude unutarnji eros i osobno zadovoljstvo - ističe Gadžić.
Godina iza nje bila je veoma uspješna: ostvarila je jedan od važnijih životnih ciljeva, a to je bilo uređivanje i velikim dijelom pisanje knjige “Hod po rubu, s Ivicom”, o svom pokojnom suprugu Ivici Vidoviću, koja je svjetlost dana ugledala na sedmu godišnjicu njegove smrti.
- Bez imalo lažne skromnosti mogu reći da takvu monografiju nitko od glumaca do sada nije dobio. Ona je ne samo dokument o jednoj čudesnoj glumačkoj karijeri i sasvim posebnom čovjeku, već i značajni dokument o kulturnim politikama i njihovim protagonistima tijekom više od pola stoljeća kojem je Ivica bio suvremenik. Knjiga je dobila izvrsne recenzije, ušla je na velika vrata u Nacionalnu i sve druge knjižnice u Hrvatskoj, kao i u Hrvatski državni arhiv, promovirana je diljem zemlje, a čekaju nas i promocije u Beogradu, Sarajevu...- kaže Gadžić.
Povratak glumi
Dodaje kako se i nakon šest godina vratila kazalištu, glumeći u predstavi “Za umrijet od smijeha” koja je u godinu dana imala čak 70 izvedbi, a donijela joj je izvrsne kritike i nekoliko priznanja. No, ono što joj je privatno bilo važno jest uspjeh njenog sina Filipa Vidovića.
- Dobio je priliku suvereno odigrati ulogu u “Ciganinu, ali najljepšem”. Uspio je prije svega svojim talentom, a svu moguću podršku dobio je od svoje Nine Violić i cijelog ansambla HNK. Uslijedile su najveće nagrade koje jedan mladi glumac može dobiti u Hrvatskoj, te konačno i angažman u HNK - ističe Gadžić.