Arsen Dedić pjevao je o malim ljepoticama iz šibenskog zaleđa koje naviru “ako ih mater pušti” u “Posljednjem tangu u Đevrskama”. U hrvatskom teatru, ne iz Đevrska, nego iz Kaštela, naviru neki novi mladi, talentirani glumci. Nakon sjajnog Paška Vukasovića, suradnika ZeKaeM-a i Trešnjina zaposlenika, na kazališnoj sceni je i Marin Klišmanić (23) koji je u seriji “Crno-bijeli svijet” glumio plavokosog studenta glume, što on u stvarnosti nije više.
Diplomirao je nedavno u klasi Dore Ruždjak Podolski, glumio u “Geraniumu” na Ljetnim igrama i Bobo Jelčić mu je povjerio važnu ulogu u zagrebačkom HNK, čiji je suradnik trenutačno. U Jelčićevu viđenju Čehovljeve “Tri sestre” Marin Klišmanić nedavno je premijerno igrao mlađeg brata Andreja, a takvu je “konkretnu” ulogu, vjeruje, zaslužio jer je istu igrao na ispitu profesora Jelčića na Akademiji.
- U Čehovljevoj drami ‘Tri sestre’ Andrej je svih zaj.... Potlačen od oca, jedini muškarac u kući nakon njegove smrti, vuče ishitrene poteze: završi sa ženom koja nije za njega, a zbog lošeg braka zanemari dječački san o znanstvenoj karijeri u Moskvi i završi u kockanju, čime uništava i sudbinu vlastitih sestara kojima je Moskva san. Da, Andrej je definitivno velika uloga za početnika - kaže 23-godišnji glumac čija je obitelj raspjevana.
Brat Božidar je prvi tenor u klapi Cambi iz Kambelovca, otac, danas voditelj skladišta lanca trgovina Ribola, pjevao je u klapi Mastrinka, majka medicinska sestra također je bila članica klapa.
Marin Klišmanić završio je osnovnu muzičku školu i klavir, Chopin mu je najdraži skladatelj i apsolutno je siguran da bi na sceni mogao i zasvirati, ali ne, napominje, kao glumac i strastveni samouki pijanist Ivan Colarić. Glazba je, međutim, u njegov život zakasnila jer se od 4. godine tajno zaljubio u glumu, toliko da o tome kao dijete nije govorio roditeljima.
- Bio sam sramežljiv, a zaljubio sam se u glumu baš kao u ženu. A kakva je ta žena, gluma? Donna e mobile! Promjenjiva! Ne znaš što će ti dati, što će ti uzeti u kojemu trenutku. Tek sa 14 godina odvažio sam se izgovoriti želje naglas i počeo sam glumiti u školskim predstavama pa kasnije i surađivao s Gradskim kazalištem mladih u Splitu. Upisao sam Akademiju iz prve i diplomirao na temu ‘gluma kao pitanje trenutka. Vjerujem, naime, da bi u procesu rada na predstavi svaki redatelj prije nego što odredi koncept režije trebao na prvoj probi čuti glumca s povjerenom mu ulogom kako izgovara tekst, u svojoj glumačkoj autentičnosti, pa tek onda davati upute pojedincu i kolektivu - smatra Klišmanić.
Kolege u zagrebačkom HNK ga i verbalno podržavaju onoliko koliko je s njima u predstavi “Tri sestre”, međutim, nije od onih glumaca koji se obaziru na komplimente. U hrvatskom glumištu manjak je visokih, plavokosih, nordijskih ili britanskih tipova, a habitusom je svakako osvježenje mladi glumac koji podsjeća na Seana Beana, zvijezdu “Gospodara prstena” i “Igre prijestolja” u mladim danima...
- U jako, jako mladim danima... Kad je riječ o holivudskim glumcima, cijenim one s moći transformacije, kao što su Matthew McConaughey, Bryan Cranston, Joaquin Phoenix, a od domaćih Ozrena Grabarića i Franu Maškovića. Divni su i glumci zlatnog Hollywooda, meni posebno Marlon Brando zbog kontrole glumačke energije i vladanja glumačkom situacijom - tumači glumac koji bi volio imati sutra stalni angažman u zagrebačkom HNK jer mu se sviđa to što središnja nacionalna kuća ima više inozemnih koprodukcija i što gostuje u Europi.
Ostvari li mu se želja, bit će četvrti Dalmatinac u HNK nakon Popovića, Pleštine, Kušelja i Šalinovića. Nedostaje li južnjačke stamenosti na zagrebačkim kazališnim pozornicama?
- Možda... no nisam siguran da je mudro previše razmišljati o nama, temperamentnim ljudima. Pa nastao bi potpuni raspašoj kad bi odjednom pristiglo 10 dobrih Dalmatinaca na zagrebačku scenu! - smije se glumac koji u slobodno vrijeme trči, ide u teretanu, bavi se boksom. Slobodan je, kaže, k’ ptica, jer djevojke mu trenutačno nisu u prvom planu, nego glumačka karijera.