'TESLA ANONIMUS'

KAZALIŠNI DOGAĐAJ SEZONE Nova predstava Filipa Šovagovića čista je umjetnost, uvjeren je naš kazališni kritičar Tomislav Čadež

Gavella

Humorno-filozofska drama u tri čina, nadrealno komponirana, portetira Tesline neuroze, tuge, njegove uvide

Ima nečega iskonskog, iz zore ljudskog roda, u magiji koju donosi kazališna umjetnost Filipa Šovagovića. “Tesla Anonimus” kazališni je događaj sezone.

Takva sinestezija glasova, igre svjetla i tame, glumačkih tijela, pokreta, glazbe, tišine i dramske napetosti, dugo nije viđena u našem teatru. Ovoliko precizno, nekonvencionalno, rekao bih i kulerski a opet sofisticirano i nježno, kako režira Filip Šovagović, ne može trenutačno nitko u Zagrebu. Sve je u Šovagovića pomaknuto a čvrsto, odgođeno a točno, skromno a jako. Čista umjetnost.

Lani u svibnju praizvedene su u HNK “Tri zime” Tene Štivičić u režiji Ivice Buljana kao kazališni događaj sezone i ta predstava traje i trajat će. Tako će i ova Šovagovićeva scenska čarolija po vlastitoj, rekao bih kongenijalnoj drami, ako u Upravi Gavelle imaju osjećaja za umjetnost.

Prkosna melankolija

“Tesla Anonimus” humorno-filozofska je drama u tri čina, nadrealno komponirana, no posve čvrsta i jasna, prošivena gotovo zaumnim, neagresivnim humorom i veličanstvenom melankolijom, kakva se u ova gruba, pokazivačka vremena, nadaje prkosnom. Jezično je briljantna, napisana na rekao bih šovagovićevsku idiomu, raskošna leksika i osobita, sinkopirana ritma.

Važno je reći, široj publici, da se ova predstava zbilja bavi Nikolom Teslom, njegovim životom i radom, i to kronološki, od kolijevke do groba, ali tako da se čini da ste u nekom snu, gdje neprestano iskrsavaju nemoguće slike, nemoguće začudni zvuci i ideje. Baš onako kako zamišljate Teslu. Onako kako zamišljate usamljenog, kreativnog, genijalnog čovjeka. Njegove neuroze, njegove tuge i njegovi uvidi - to je pak sve Filip Šovagović, koji portretira ovo naše vrijeme i sebe u njemu.

Gavella
 

Toga Teslu šarmantno igra Marko Petrić, mlad glumac kojemu je Šovagović učinio mnogo dobra. Izvrsna je ideja da prvih petnaest minuta šeće i šuti. Već smo navikli na njega, prihvatili ga, pa je odmah “taj” kad progovori. Ustrajan do konca 85-minutne predstave, gradi lik povučena mladića, poslije muškarca pa starca, neobično suzdržanog, ali i neobično samopouzdanog. U stanju je, kad zatreba, govoriti jako brzo, a tjelesno je gibak i svjež sve do štapa.

Mali Tesla u mraku predvorja Gavelle, koje je redatelj Šovagović sa scenografkinjom Veronikom Radman nenametljivo pretvorio u uvjerljivo prizorište - njega zapravo ne vidite (tko bi vukao dijete na pozornicu?). Ali o njemu zbore, pogledom ga traže, dvije prastare, vedre i lijene antičke figure, bakhe u crnini, od kojih je jedna zapravo Teslina baka, s krunom od zlatnog lovora na glavi. Njih dvije pod svjetlom kakvo daje ognjište, istodobno zbilja duboko filozofiraju o životu i, posve suvremeno, zbilja duboko upućene, raspravljaju o vlastitoj narkofiliji, sklonosti bunici, peyotlu, kanabinoidima, morfiju te zaključe da je ključ umjerenost. Kaže drugoj bakhi Alka Tesla, koju pomalo groteskno igra Antonija Stanišić Šperanda, koja ovdje, po Šovagoviću, govori srpskohrvatskoaustrijski: “Jel vidiš da nama ne mož ni život ni smrt da nam naudi. Zato jer mi život uzimamo u malim dozama i smrti se ne bojimo. Od života mi smo uzele samo malo ž… Ti moš uzet tri različita psihoaktiva istovremeno, ali u malim dozama. Ali neću to da isprobavam. Možda samo dva”. Iza njih neumjeren život, kakav će živjeti Tesla, neumjeren a discipliniran. Okvir satkan od volje i mašte.

Briljira Kukuljica

Poput ozvučenih misli putuju predstavom tonovi glazbe, ona ne dolazi kao ilustracija, nego upravo rečenica, ili osjećaj samostalan. Fadil Abdulov Fafa svira oud (arapsku preteču gitare; oud, arapski: drvo), tužan a čist instrument, Šovagović električnu gitaru, mnogo je mikrofona a glumice pjevaju. Osim njihove autorske, žive glazbe, čuje se cijela mala povijest popularne a tužne glazbe od Tesle do danas, od Šostakoviča do Kurta Weilla, od Billie Holiday do Bowieja. Kostimi Marite Ćopo nadahnuti su, drže se povijesne podloge, efektni su, štedljivi bojama, a predstavu izdiže i lucidna, a minimalna videoprezentacija Teslinih nepoznatih izuma iz glave Ivana Marušića Klifa.

Ostale uloge, čvrsto i složno, igraju i pjevaju dakle Antonija Stanišić Šperanda, najbolja kao Ann Lizzie Gillespie, Natalija Đorđević, najbolja kao Bakha Tesla, Tara Rosandić, najbolja kao Olga Fox, Andrej Dojkić, odličan kao Danilo Tesla i Đorđe Kukuljica, koji briljira kao Hitler.

Izdvajamo