Rene Medvešek vješt je redatelj. To znači da uvažava osobnost glumaca, kojoj ne pretpostavlja zamisao predstave: ne uklapa glumce u plan nego plan u njih. Traga za njihovom individualnošću: ako svaku točno odmjeri, predstava će izrasti na mreži njihovih odnosa. U zagrebačkoj Gavelli načinio je režiju "Kao na nebu" po istoimenom švedskom filmu 2005. nominiranom za Oscara redatelja Kaya Polaka (r. 1938., koji je u povodu predstave rado dao intervju Jutarnjem). Predstava je ujednačena, rekao bih topla, ali i pomalo mlitava. Nisam oduševljen. Prije svega, nismo vidjeli ništa od ludizma i umreženih scenskih gegova kakvi inače krase njegove predstave.
Medvešekova inscenacija (adaptaciju supotpisuje Dubravko Mihanović) traje dva sata i 15 minuta. S jedne strane jako oponaša film, a s druge jako je od njega odmaknuta. Kostimi Hane Letice markiraju filmske. A i glumci kao da su ponekad morali sličiti filmskima. Lena, zanosna mlada pjevačica što se zaljubljuje u dirigenta, mora biti plavuša, a dirigent mora biti dugokos. Ipak, Medvešek je shvatio da se ne može nositi s raskošnim emotivnim vrhuncima i neizmjernim patosom koje film donosi. Njegovim likovima ne pomažu veličanstveni pejzaži a niti je moguće u naše glumce utjerati protestantsku suzdržanost sjevernjačku kao kontrapunkt snazi emocija koje potiskuju. Shvatio je, također, da njegovi glumci ne pjevaju izvanredno kao švedski pa stoga dramaturgiju ne može temeljiti na pjevačkim točkama.
Ukratko, priča o slavnom dirigentu Danielu Dareusu koji se vraća u svoje zabačeno selo (u kojem ne znaju da je njihov) i preuzima seoski zbor, pretočena je iz opojne filmske melodrame u komornu dramu karaktera. Scena Tanje Lacko mračna je i prazna (filmska je apoteoza svjetla). Ozren Grabarić nije tip ljubavnika i njegov Daniel nije kao filmski, kojega igra Rolf Åke Mikael Nyqvist, muškarac u krizi srednjih godina ali fatalnog pogleda, nego osamljen intelektualac, skeptičan prema tjelesnoj ljubavi. Nema između njega i Lene, koju s malo strasti, tek korektno, igra Martina Čvek, ovdje snažnih emocija. Grabarić vlada scenom i dalje se ne razvija. Predstavu sidre Darko Milas kao pastor Stig i Slavica Knežević kao njegova supruga Inger. Gabriella Dijane Vidušin korektna je a trebala bi biti zanosna. Igor Kovač, izdvojimo još njega, istim "motom", otvorenih usta, tumači seoskog downovca Torea kako ga tumači u filmu André Sjöberg…