ZAGREB - Kad se pred ljeto 1987. naizgled ni iz čega pojavio Eurokaz, izazvao je tektonski poremećaj koji nisu uspjela nadmašiti nikakva kasnija otvaranja ni Europi ni svijetu. Skučenoj, okamenjenoj i zatvorenoj sredini pokazao je kazalište koje pršti od ideja, od volje za istraživanjem, od životnog elana. Gotovo svaka predstava na prvim Eurokazima bila je drugačija, bila je otkriće.
Duh pušten iz boce
Kazališni establišment uzorno se pravio da se ništa ne događa i ignorirao predstave, ali duh je pušten iz boce i više ništa nije bilo isto. U sljedeća dva desetljeća festival je prolazio različite faze, od provokacija do spektakla, od skandala do neprimjetnosti, od zagušenosti publikom do polupraznih dvorana. No, u svakoj se fazi hvalio da ne slijedi trendove već da sudjeluje u njihovom stvaranju, birajući buduće zvijezde inovativnog kazališta.
Posljednjih godina inozemna kazališna gostovanja događaju se rutinski, a Eurokaz je dobio ozbiljnu konkurenciju s Festivalom svjetskog kazališta. Možda je upravo zbog toga Eurokaz odlučio produkcijski podržavati projekte, istraživanja i diskusije. Prošle je godine, na primjer, važan dio programa bio radionica-simpozij o Gavelli, a kroz čitavu sezonu organizirali su se razgovori na razne teme.
U kazališnom životu grada
Očito je da novi Eurokaz želi ulogu u kazališnom životu grada svih dvanaest mjeseci. Isto su tako pokretači festivala u međuvremenu postali dio novog establišmenta - Branko Brezovec, na primjer, već odavna predaje na Akademiji dramske umjetnosti.
Novo lice Eurokaza vidi se i u ovogodišnjem programu. Vidjet ćemo tek pet predstava, promovira se knjiga o prošlogodišnjoj Gavelliani i priključit se međunarodnoj konferenciji izvedbenih studija koja se u isto vrijeme događa u Zagrebu.
Spektakl kineskih glumaca akrobata
Dvije predstave izdvajaju se iz programa. “Sedam dasaka varke” Auréliena Boryja, kojom se u festival otvara, obećava veliki spektakl. Drugi projekt od kojeg se puno očekuje postavlja se na Mirogoju i prenesen je iz Argentine, gdje je izazvao i oduševljenje i kontroverze. Vizualne i zvučne intervencije na groblju ne znače nepoštivanje mrtvih, kažu autori, nego propitivanje sjećanja i zaborava. “Tertulia” nije u klasičnom smislu predstava nego instalacija u prirodnoj scenografiji smrti, a publiku poziva da posjeti groblje noću, od 22 sata, od četvrtka do nedjelje.