Satiričko kazalište Kerempuh ugostit će 15. i 16. rujna u sklopu ciklusa „Kazalište bez granica“ beogradsko Pozorište Atelje 212 koje će zagrebačkoj publici predstaviti svoje dvije hit predstave.
U sklopu ciklusa „Kazalište bez granica“, koji podrazumijeva međunarodnu suradnju unutar uže i šire regije s istaknutim kazališnim kućama, Satiričko kazalište „Kerempuh“ u sklopu regionalne kulturne razmjene kontinuirano pokreće suradnju i umjetničku razmjenu s najjačim kazalištima slične estetike u užoj i široj regiji. Novi način umrežavanja s regionalnom i internacionalnom zajednicom podrazumijeva poticanje umjetničke kreacije, razmjene znanja i iskustava te prezentacije radova.
Tako će u petak, 15. rujna u 20 sati odigrati predstavu Neila LaButea 'Dar-Mar' u režiji Marka Misirače, a u subotu 16. rujna u 20 sati predstavu 'Lice' Aleksandra Galina u režiji Jelene Bogavac.
Dvije jednočinke suvremenog američkog pisca Neila LaButea objedinjene u cjelovečernju predstavu, stavljaju u centar priče lik uspješnog mainstream Pisca kojeg u prvom komadu zatičemo na poslovnom sastanku gdje superiorno zastupa zapadnjački sustav vrijednosti i svoj tradicionalni, možda i profašistički pogled na svijet, u raspravi o podjeli uloga u njegovom novom komadu o posljednjim danima Isusa Krista koji će se izvesti na Broadwayu.
Prizor iz predstave Neila LaButea 'Dar-Mar' u režiji Marka Misirače
U drugom komadu Pisca vidimo „iznutra“; u sveopćem ludilu i potrošačkoj groznici blagdanskih dana, trudna supruga će suočiti Pisca s njegovim krutim i „upakiranim“ pogledom na svijet i svojim postupcima postaviti neka egzistencijalna pitanja o smislu suvremenog života koji se zapravo odavno zaustavio i pretvorio u začarani krug forme iz kojeg je gotovo nemoguće izaći čitav.
Predstava 'Lice' komedija je jednog od najuglednijih scenarista i dramskih pisaca starije generacije, Aleksandra Galina, o životu „novih Rusa“ – tajkuna i intelektualaca koji im služe. Komedija o gubitku identiteta, stvarnom i simboličnom, s likovima koje prepoznajemo iz našeg tabloidnog tiska i „glamuroznih“ društvenih događaja, gorka, oštra, nadasve duhovita satira o tranziciji, i njenim herojima i žrtvama ali, ovoga puta ne iz perspektive „gubitnika“, običnih ljudi, već „dobitnika“, novopečenih „biznismena“ i društvene elite koja sve više tu „pobjedu“ osjeća kao preveliko breme s kojim se nije u stanju nositi.