VRLO EMOTIVAN NASTUP

MIRA FURLAN NA RUBU SUZA PROGOVORILA O SVOM ODNOSU S MAJKOM 'Mama bi mi nakon svađa znala pisati pokajnička pisma'

    AUTOR:
    • Edi Jurković

  • OBJAVLJENO:
  • 29.11.2016. u 08:50

Pula,100703-kul-
Mira Furlan Foto:Goran Sebelic
Goran Šebelić

U povodu siječanjske premijere “Jesenje sonate” Ingmara Bergmana u riječkom HNK glavna je glumica gostovala u razgovoru “O majkama i kćerima s Mirom Furlan” otkrivši u vrlo emotivnom nastupu brojne detalje iz svog burnog odnosa s majkom

Povodom premijere “Jesenje sonate” Ingmara Bergmana u HNK Ivana pl. Zajca najavljene za 12. siječnja, na riječkom Filozofskom fakultetu u četvrtak navečer je gostovala Mira Furlan koja će u predstavi utjeloviti ulogu Charlotte, koju je u slavnom filmu glumila Ingrid Bergman.

Razgovor “O majkama i kćerima s Mirom Furlan” pred malobrojnom, ali zainteresiranom publikom vodile su Olga Dimitrijević, Sanja Milutinović Bojanić i Brigita Miloš.

Na tragu Bergmanovih pro­miš­ljanja o specifičnostima i izazovima koji su prisutni u odnosima majki i kćeri Mira Furlan je u vrlo emotivnom nastupu otkrila brojne detalje iz svog odnosa s majkom.

“Bile smo bliske, ali smo se i svađale”, uvodno je rekla poznata glumica, naglasivši da ju je uvijek zanimala priča njezine majke, kao i cijele obitelji, u kojoj su se isprepleli svi naši etnički sukobi, sva politička stajališta i svi kutovi gledanja.

Četvero različitih

“Moja mama je bila napuštena od svoje majke tako da je odrasla kao siroče i odgajana je po tuđim familijama. Spasila ju je profesorica u gimnaziji, žena koja je s vremenom postala moja ‘baka’. Zanimljivo je da je pritom majka obožavala svog oca mada nisu zajedno živjeli i prepustio ju je drugima. O tome se s njom nije moglo razgovarati, zbog čega do danas žalim. Njen otac, a moj pravi djed bio je specifična osoba, salonski socijalist i dobrotvor koji je između dva svjetska rata putovao po Europi i pomagao mnogima, a svoju je kćer ostavio da je odgajaju nepoznate obitelji. Završio je tragično, tako što je na početku Drugog svjetskog rata ubijen u njemačkom konclogoru.”

Govoreći o svojim roditeljima, Mira Furlan je tatu oslikala kao ekscentričnu i zanimljivu osobu, koji je u obitelji bio “drugi”, dodajući da mu nije bilo lako u situaciji kojom dominiraju žene, što je proizlazilo iz brojčane prednosti tri žene prema jednom muškarcu.

“Mi nismo bili klasična obitelj, nego četvero različitih ljudi koji žive zajedno. Ja nisam mogla izabrati obitelj, ali imala sam sreću sa svojom”, dodala je glumica.

Najviše vremena u svom izlaganju Mira Furlan je posvetila odnosu s majkom, o čemu piše i knjigu.

“Moja mama je bila vrlo muzikalna i ljubiteljica kazališta, intelektualna osoba, široko obrazovana jer je završila francuski i jugoslavistiku. Radila je u dječjoj knjižnici kao bibliotekarka, a zanimljivo je da je izmislila novi način katalogiziranja knjiga zbog čega su je često pozivali diljem Europe. Predstavljala je svoje katalogiziranje u Kopenhagenu, Kölnu, Frankfurtu i uopće često je putovala po Europi.”

Odnos između mame i kćeri postao je napet kada se “djevojčica Mira počela kititi”, a majka je bila posve zgranuta i šokirana kada je kći - probušila uši. Prigovorila joj je, prisjeća se glumica, da se nije smjela spustiti na tu razinu.

“Ta vrsta nesporazuma vodila je do stalnih drama, sukoba i mirenja, što je sigurno utjecalo i na moj izbor profesije. Mama, koja je cijeli život tražila ljubav, i ja stalno smo se vrtjele u emocionalnim krugovima, pri čemu se ona obično osjećala krivom i ispričavala. Bila je neumjerena u svojoj ljubavi prema meni pa bi mi nakon svađa pisala pokajnička pisma.”

Emotivni vrhunac

Na kraju je Mira Furlan u emotivnom vrhuncu večeri riječkoj publici pročitala jedno majčino pismo koje je sačuvala.

“Draga Mirice, evo ti opet pišem pokajničko pismo”, počela je čitati glumica na rubu suza riječi majke koja se razboljela i umrla kada je Mira imala 16 godina. Iz pisma u kojem kćer naziva i “mali Mirek” doznajemo da majka žali što se “dohvatila grubih riječi” i bacila ih u smjeru kćeri, ali to pravda svojim iritantnim impulsom dobrog učenika, štrebera, “odlikaškom pojavom”. “Sve činim najbolje što mogu, ali očekujem pohvalu”, pojašnjava u pismu majka kćeri s kojom se po svemu sudeći ranije posvadila zbog nekog shoppinga.

“Moja majka nikad nije imala masku, mi smo bile dva ljudska bića”, zaključila je svoja sjećanja na majku vidno potresena glumica, dodajući da je u odnosu majke i kćeri važno “pravo na krivu riječ” jer “ne možeš imati odnos ako stalno hodaš po jajima”.

Izdvajamo