Prošlo je četrnaest godina otkako je Mira Furlan zaigrala naslovnu ulogu u Euripidovoj "Medeji" na Brijunima, u režiji Lenke Udovički i produkciji Kazališta Ulysses. Tu je složenu rolu odigrala uvjerljivo, donoseći i emociju i ekspresiju. Sada, pak, zaigravši u riječkom HNK Kasandru, junakinju, proročicu iz grčke mitologije, mučila se i odviše. Prije svega, uloga je slabo definirana. Redateljica Nada Kokotović sklopila je osamdeset minuta predstave po motivima romana "Kasandra" njemačke spisateljice Christe Wolf (1929. – 2011.) Izuzela je neka glavna pitanja koje ovaj roman u prijevodu Trude Stamać postavlja i premjestila ih uglavnom na leđa glumice, u čijem nastupu međutim ne gradi priču nego je dovodi neprestano u neke već dogotovljene, unaprijed definirane, dakle tragične poze.
Antička književnost predstavlja svijet koji je tek jednom nogom iskoračio iz prapovijesti i ne može danas djelovati zloslutno i teško kako je djelovala prije dvije i pol tisuće godina. Kako bilo, redateljica je odlučila da glavna glumica mora iznijeti put žene kroza cijelu rekao bih historiju, krvav i težak; trebala bi ovdje zaigrati svojevrsnu feministkinju nad feministkinjama, veliku heroinu i veliku paćenicu u istoj osobi. Njezine monologe ne motivira ništa osim poopćene vlastite nesreće. Ona se nema što mijenjati. Kasandrin otac bijaše trojanski kralj Prijam, a majka kraljica Hekuba, Bog Apolon u nju se zaljubio pa joj podao dar proroštva. Što ju je, dakako, upropastilo. Takva jedna proročica, čije ime otprilike krije značenje "ona koja sja nad muškarcima", uzalud je prorekla pad Troje, doživjela je da je siluje Ajant, otme za seksualnu robinju Agamemnon i tako redom.
Dakako, nije naporna režija jedini razlog što je Mira Furlan teško iznijela ovu predstavu, svojevrsnu monodramu ispresijecanu plesnim točkama dvoje plesača, Ance Zgurić i Alija Tabboucha, te kratkim nastupima desetero glumaca što igraju neke ključne osobe iz Kasandrina života.
Ona dakle buja energijom, ali zasad je ograničena stanovitim gubitkom tehnike. Predugo je izbivala izvan kazališta a da ne izgubi osjećaj za akustiku teatarsku, za kontrolu tempa i snage govorenoga. Njezina je energija i fizička sprema dojmljive su, ona može igrati mladu ženu jednako kako bi mogla igrati staricu, ali splasnuo je njezin scenski govor. Potpuno ga kontrolira tek kad je licem okrenuta publici, u tonu "sobne temperature". Kad se kreće, povisuje ton, počesto zaboravi jače artikulirati nenaglašene slogove, ne čuju se, katkad nečisto izgovara palatale i općenito gubi intonaciju u frazama. To je problem koji će lako riješiti vježbom i nastupima, ali teško da će joj ova uloga ikad sjesti. Još ju je zaigrala, čini se, jako prehlađena, zbog čega joj je glas katkad očito bio na rubu da se prekine. Među ostalim, u njezinim igrama uvijek je tinjala stanovita doza drskosti, ironije, koju ovdje nema u što investirati pa pliva pred gledateljima u jednom nedefiniranom stanju govora koji je povišen jedino zato što povišen mora biti.
Predstava je, među ostalim, štedljiva, budući da ova uprava mora vraćati dugove stare, no ipak je scenografija Manfreda Schneidera mogla biti ambicioznija od jedne uspravne ploče-zida koji se poput kakve antičke ruševine rotira povremeno oko svoje osi.
Veliko zadovoljstvo predstavljali su za ovoga kritičara nastupi dvije glumice čiji razvoj pratim godinama. Prije svega Tanja Smoje, koja ovdje igra Hekubu, izrasla je u zbilja izvrsnu glumicu. Onaj mladenački početni, pomalo starmali gard nadogradila je jednom, rekao bih, smirenom nadmoći. Kristalno je čist njezin scenski govor! Druga glumica koja se izgradila jest Jelena Lopatić, koja ovdje daje malu dakle ulogu Pentesileje. Njezin svijetao alt odaje veliku snagu i duhovnu energiju, čista dikcija, puni vokali, sjajno kretanje. Predstavi mjeru još drži Olivera Baljak kao Pripovjedačica te siguran i voluminozan glasom Dražen Mikulić kao Agamemnon. Sve u svemu, Mira Furlan u dobro je društvo došla i nema sumnje da će se profesionalno povratiti na razinu koju priželjkujemo.
Uloga kao stvorena za glumicu koja se vraća u naš teatar
Kasandra zna da je čeka smrt: Troja je poražena, muškarci su pobijeni, žene pretvorene u robinje koje će rađati djecu pobjednicima. Sve je ona to vidjela unaprijed, ali je nisu htjeli slušati. Kasandra proročica, govorila im je da će Troja biti uništena, što bi znali i oni da nisu pustili da im razum nadvlada masovna psihoza: rat, mržnja prema neprijatelju, borba za ispravnu stvar. "Tko u ovom času nije s nama, taj je protiv nas", reći će joj Prijam, trojanski kralj i njen voljeni otac kad je konačno udarcem odbije od sebe.
Uloga žene koja je izopćena zato što je odbila podržati rat dramatično se poklapa sa stvarnom sudbinom Mire Furlan, nekadašnje glumice HNK u Zagrebu. Predstavom Kasandra u hrvatsku kulturu se preko Rijeke vraćaju dvije važne umjetnice, koreografkinja i redateljica Nada Kokotović i glumica Mira Furlan. Kokotović je zadnja dva desetljeća većinom provela u Njemačkoj, gdje je režirala 70 predstava, Mira Furlan u SAD-u.
Nada Kokotović dramatizirala je roman Christe Wolf "Kasandra" i postavila ga na scenu kao niz naizmjeničnih monoloških i plesnih fragmenata. Kasandra pred smrt još jednom proživljava svoj život. Njeno povišeno emocionalno stanje je plesno, tumači redateljica i autorica koreogafije, koja na scenu postavlja dvije Kasandre: durga je plesačica Anca Zgurić, koja prikazuje dramatične izmjene emocija i sjećanja u ženi koja čeka smrt. S istim haljinama i frizurom, uvjerljivo je uduplan glavni lik.
Mira Furlan najjača je i najekspresivnija kad ne radi ništa, nego nepomično zuri pred sebe: utjelovljenje emocionalno razorene, a nikad poražene žene, koja još diše kao opomena svijetu koji se okrenuo protiv nje, ne znajući da time radi za vlastitu propast. Izvrstan je Jasmin Mekić kao Pantej, Kasandrin kolega svećenik, koji ovdje preuzima na sebe najveći dio muške agresije koju će Kasandra pretrpjeti. Olivera Baljak kao pripovjedačica s mikrofonom u ruci povezuje govorne i plesne fragmente predstave, male uloge imaju izvrsne riječke glumice Jelena Lopatić, kao amazonka Pentesileja i Tanja Smoje, kao kraljica majka Hekuba. ( Snježana Pavić)