Glumac Frano Mašković (40), predstavio se ovaj tjedan na Pulskom filmskom festivalu dvama filmovima koji mu donose prve glavne uloge u dugometražnog igranom filmu u karijeri. U Puli je kao glavni muški glumac debitantskog dugometražnog igranog filma Sare Hribar “Lada Kamenski” te kao naslovni junak filma “Osmi povjerenik” redatelja Ivana Salaja.
- Putovali mi na bračku filmsku premijeru “Osmog povjerenika” i pita mene na trajektu Filip Šovagović, koji igra sedmog povjerenika, šta ću piti. Rekoh, oklijevajući, ‘pa ne znam...’. A na to će meni iskusni Šova: ‘opusti se, ovo je filmski festival, ne moraš opet glumiti; što si napravio, napravio si’. Evo, i ja sam konačno otkrio čari filmskih festivala: za njih tek moraš obući čistu košulju i pokloniti se. Sva sreća, spremno ih je bilo sedam za sedam dana, žena ih je sve oprala, opeglala i složila te otišla na Pelješac s djecom - priča otac Lovre (10) i Maris (7) te sin dubrovačkog kapetana duge plovidbe, čija obitelj ljetuje na Pelješcu.
Za pamćenje mu je bilo snimanje “Osmog povjerenika” na Braču, Zlarinu i Hvaru.
- Fascinantno, cijeli otok diše za tebe, ljudi ti besplatno potežu kablove, donose ti bruštulane mjendule (ušećerene bademe). Kad sam poslije došao na premijeru na Brač, osjećao sam se kao Mick Jagger na koncertu Rolling Stonesa.
Selo i grad
- Čitao sam Baretićev roman, gledao sam i Anočićevu predstavu “Osmi povjerenik” u kazalištu Gavella. Film, međutim, ne trpi tu egzaltiranost svojstvenu kazalištu, zato je morao biti što realističniji u prikazu jedne sulude situacije: moj lik dolazi na otok na kojem nema vlasti, sedam Vladinih povjerenika već je razludilo prije njega, za jednog znamo da je na svjetioniku.
Mislim da smo u konačnici napravili jedan pošten i gledljiv film koji bi htio reći da smo se mi, ljudi u gradovima, pomalo pogubili u vlastitim životima. Imamo ekstra ambicije u poslovima, prijateljstvima, vanjštini, ali grad nas gazi, zadaje nam nečovječni tempo. Priroda te, nasuprot tome, vrati na ljudsku mjeru, na instinkt, intuiciju. A upravo je povratak tom ljudskom nešto što nam je potrebno i u kazalištu i u životu - govori glumac koji će posebno spomenuti živopisne glumačke veterane u “Osmom povjereniku”: Špiru Guberinu, Matu Gulina, Ivu Gregurevića u ulogama otočkih izvitoperenih likova.
U filmu kćeri Hrvoja Hribara “Lada Kamenski” glumi mladog redatelja čija je teta radila u tvornici Kamensko; on želi snimiti film kao posvetu svojoj teti i traži glavnu glumicu.
- U užem su krugu tri glumice, i tu kroz filmski zaplet dolazimo u autentične sfere glumačkog svijeta: sfere privatnog i ega, pa i ženskog principa. Te tri glumice glume Ksenija Marinković, Doris Šarić Kukuljica i Nataša Dorčić, koje su se za film dale privatno i profesionalno, prenoseći na filmsko platno antagonizme koji su neprestani u glumačkom svijetu - rekao je o filmu redateljice Sare Hribar koju smatra sjajnom mladom ženom iz umjetničke obitelji, za koju će se itekako još čuti.
Ovo ljeto ponovo u kolovozu odlazi na Brijune gdje u “Kralju Learu” Teatra Ulysses tumači kralja Edmunda, nevoljenog, pa zlog Learova sina.
- Dok brijunski “Lear” igra već 19. godinu, u Zagrebu kao da su ponovo otkrili Shakespearea: imamo “Tita Andronika”, “Kralja Leara” i “Rikarda III” To jest genijalno, ali i pretjerano; dajte ljudi malo ljudi šarajte po klasicima, ima i drugih pisaca osim Shakespearea - poručio je Frano Mašković, glumac ZKM-a koji glumi u megapopularnoj predstavi “Hinkemann”, koja je na Hvaru nedavno proslavila 50. izvedbu te je gostovala na Mittelfestu u Cividaleu.
Uspjesi Hrvata
- Predstava izvrsno komunicira s publikom, jer je riječ o komadu o veteranu rata kojeg u poraću društvo ne prihvaća. U kontekstu naše situacije, tim ljudima skidam kapu. Međutim, mislim da su njihova potraživanja velika, proračun države ne može biti talac branitelja. Predstava, u svakom slučaju, otvara temu koju nismo kao društvo na dobar način komunicirali - govori o predstavi, spominjući i da postoje ljudi koji su “Hinkemanna” gledali četiri do pet puta.
- Hrvatska je publika željna dobrih predstava, i imamo svašta na repertoaru, od najozbiljnijeg teatra do onog koji se bavi padanjem na koru od banane i dobar je to presjek, pogotovo u Zagrebu. Da se razumijemo, ne podržavam predstave za koje moraš završiti tri fakulteta; podržavam naslove koje na različitim razinama razumiju i doktor znanosti i zanatlija i radnik. Moja je baba radila kao čistačica i na polici je imala cijelog Shakespearea, pa što ga ne bi razumjela, dok danas ljudi svoje čitateljske potrebe u većoj mjeri zadržavaju na novinskim člancima - govori o kazalištu, nabrajajući i uspjehe hrvatskog teatra, posebno ZKM-a koji je sa svojim predstavama obišao Europu, Sjevernu i Južnu Ameriku, a u planu je da uskoro ide na Daleki istok, u Južnu Koreju.
- Mi smo država od 4,5 milijuna ljudi, a u top deset sportova imamo prvake: nogometaše, Marina Čilića i Bornu Ćorića, Sandru Perković... A s druge strane: Zrinku Cvitešić s nagradom Olivier, Leona Lučeva s “Grbavicom” na Berlinaleu, Matanićeva “Zvizdana” s nagradom iz Cannesa, međunarodni uspjeh filma “Ne gledaj mi u pjat”, razne hrvatske glumce u filmovima Jasmile Žbanić i u Tanovićevoj Oskarom nagrađenoj “Ničijoj zemlji”, pa i malu Antonetu Alamat Kusijanović kojoj Martin Scorsese financira dugometražni film… Sport i kultura su nam, uglavnom, ludilo - podcrtava glumac.
Iduće sezone radi u ZKM-u Fellinijevu “Probu orkestra” u režiji Edvina Liverića, a zvala ga je i Senka Bulić za novi projekt njezina privatnog teatra.
Senka ‘luđakinja’
- To me jako veseli jer Senka je jedan kazališni čovjek, ‘luđakinja’ s kojim treba raditi - kaže glumac koji o novom filmskom projektu još ne smije govoriti.
- Ima jedna zanimljivost oko mojih filmskih audicija. Nerijetko kad uđem u uži izbor za neku ulogu, ne moram ni pitati tko je sa mnom, uvijek su isti: Gogo Bogdan i Igor Kovač. Uglavnom se radi o ulogama mlađih sredovječnih muškaraca s ljubavnim problemom. Valjda nas trojica izgledamo kao da bi takve mogli imati, pored toga što Kovač i ja sličimo toliko da bismo mogli i braću igrati, u kazalištu možda “Braću Karamazove” - zaključio je glumac kojem je rat u Dubrovniku prekinuo potencijalnu vaterpolsku karijeru, pa je plivanje danas ostalo njegov prvi način održavanja zdravlja tijela.