PIŠE DAVOR ŠPIŠIĆ

OSJEČKI OTHELLO U REŽIJI DAMIRA ZLATARA FREYA Čovjek je sam sebi dostatna metastaza kad ga obuzme ludilo opstanka

    AUTOR:
    • Davor Špišić

  • OBJAVLJENO:
  • 28.02.2019. u 10:37

 

Redatelj Damir Zlatar Frey uprizorio je s dramaturgom Rokom Andresom razarajuću priču

“Ja nisam što jesam”, kaže Jago (u nadahnutom mazohističkom tumačenju Miroslava Čabraje), u prvom prizoru “Othella” osječkog HNK. Redatelj Damir Zlatar Frey svoju beskompromisnu sondu zario je u samu utrobu te Shakespeareove svevremenske jagovske ispovijedi.

I fokus ove tragedije još više nagnuo prema Jagovom mraku luzera na društvenom dnu.

Mučna je, egzistencijalistička priča koju je Frey s dramaturgom Rokom Andresom vizionarski procijedio iz Shakespearea. Dobili smo brzu, razarajuću priču izglobljenu u vremenu. Lišenu bilo kakvog višnjeg sudbinskog alibija. Nema tu nedokučivih prokletstava, niti iskonski naslijeđenih grijeha predaka. Osječki “Othello” potresno analizira: čovjek je sam sebi dostatna metastaza kad ga ludilo opstanka obuzme. Posebice u predatorskom društvu oguglalom na strasti, ljubav, emocije ili empatiju prema bližnjem. Zato je Frey (koji potpisuje i scenografiju, izbor glazbe i ekstatični ritualni pokret) pozornicu ove krvave sage posve ogolio.

Izgradio je dva mobilna masivna zida koja precizno klešu ritam radnje i poput sizifovskog kamenja tlače uboga bića u žrvnju. Raskošna u redukciji i svijesti o renesansi koja je nepovratno umrla u čovjeku, jest kostimografija Ivane Bakal, organski uklopljena u impresivnu vizualnost predstave. U zidovima punim izblijedjelih pisama i simbola mediteranskih civilizacija, ima još samo mjesta za divlje tragove bijesa. Jago tu svaki čas mahnito zavija kao “spartansko pseto” (tako ga opisuje Shakespeare na jednom mjestu) klešući zapise o neumitnoj propasti koja se valja.

Othello, kako mu je instinktivno pod kožu uronio Aleksandar Bogdanović, na ovakvim razvalinama trule društvene oholosti, nipošto nije silnik i ljubomorni osvetnik. Bogdanović je prigrlio upravo njegovu odbačenost i ropske žigove koje mu utiskuju lažni arijevci i bacakaju ga po ratištima da ubija za državu. Zato Othellov zločin i jest bijeg u pobunu. Borba za strasnu ljudskost. U izvanredno koreografiranoj sceni on će se, nakon što umori Desdemonu, ubiti njenim tijelom. Ivana Soldo Čabraja odmakla se od stereotipa Desdemone kao nepravedno optužene vestalke kućne ložnice.

Uzbudljivu skalu dvojbi je ponudila - od rebelijanke koja bježi iz ruku nasilnog oca do zaljubljene žene ili pak grubo sazrele manipulatorice. Frey drčno rastvara uobičajeni trokut Othello-Desdemona-Jago. Uplevši i Jagovu ženu Emiliu (Petra B. Blašković se zanimljivo poigrava njenom savješću, ludilom i ambicijama) te Cassia kojeg Ivan Ćaćić igra s nijansiranim osjećanjem njegove muke da oslobodi svoju drukčiju spolnost.

I Davor Panić, Matija Kačan, Duško Modrinić, Aljoša Čepl, Antonio Jakupčević i Antonija Pintarić u epizodnim ulogama, zaneseno i predano su ugradili svoje žudnje u ovu Freyevu magijsku pustolovinu, koju je publika ispratila ovacijama.


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo