ZAGREB - Satirično kazalište Kerempuh uložilo je velik trud, a i dosta novca, u novu premijeru: Krešimir Dolenčić režirao je, u prijevodu Vladimira Gerića, farsu “Krletka” (La Cage aux Folles) Jeana Poireta, praizvedenu 1973. u Parizu.
Posrijedi je najpoznatije djelo čuvenog francuskog glumca i spisatelja, u svoje vrijeme nerazdvojnoga od svoga glumačkog para Michela Serraulta, koji je u “Krletki” bio igrao drugu glavnu rolu, transvestita Albina-Zazu. “Krletka” je nekoliko puta ekranizirana, Broadway je dao mjuzikl i radi se, ukratko, o klasičnom djelu francuskog teatra druge polovice dvadesetog stoljeća.
Tekst je dodatno “ponašila”, s redateljem, Željka Udovičić, što je, vjerujem, pogrešno jer teško je prihvatiti da se transvestit Albin-Zaza vraća s turneje po Dalmatinskoj zagori. Doduše, smiješno je što se par katoličkih licemjera ovdje preziva Petir umjesto Dieulafoi, no mislim da publici ne treba toliko “telefonirati” o aktualnosti djela u našem socijalnom i društvenom kontekstu.
Vlasnik noćnog kluba
Većina likova u ovoj zapravo društveno angažiranoj farsi jesu transvestiti-homoseksualci (premda je tu i transvestit heteroseksualac), a glavni je lik Georges, vlasnik noćnog kluba u Saint Tropezu, koji ih sve drži na okupu (radnim mjestom). Georges i njegov partner Albin odgojili su Georgesova sina Filipa koji se sad ženi s Andreom, kćeri ultrakonzervativnog političara, pa moraju ugostiti njega i njegovu suprugu te pritom skriti da su cirkusanti i pederi...
Dolenčić je nastojao iskoristiti svoje iskustvo u glazbenim dramama i ovdje iznijeti na scenu praktički mjuzikl, no ostalo je sve uglavnom na glumi naprosto zato jer glumački ansambl Kerempuha baš ne vrvi glumcima koji zbilja znaju i pjevati. Glumački dio bio je, rekli bismo, uredan, a kad je trebalo zapjevati, ispalo je da se i dalje - zezaju.
Jeftina komika
Željko Koenigsknecht kao šef parade Georges dramski je dobro vodio lik sve do trenutka kad je i on zapjevao. Ne ide mu. Isto tako, pjevati ne zna niti Hrvoje Kečkeš kao Albin-Zaza, a cijelu je ulogu providio, doduše zdušno, dosta jeftinom komikom. Kao transvestiti na sceni najbolje su se snašli Mario Mirković (koji je i vješto zasvirao klarinet) kao Francis i Borko Perić kao Mercedes. Filip Detelić kao Salome, pak, kao da je samo popunjavao broj.
Predstava traje dobro preko dva sata i nije dosadna, a najviše je umjetničke satisfakcije zacijelo donijela mladom kostimografu Nevenu Mihiću čiji kostimi, uz koreografiju Dinka Bogdanića, uspješno prate živahnu Dolenčićevu režiju koja će bez sumnje trajno privlačiti publiku.