GLUMAC PODUZETNIK

POSLOVNA ISPOVIJEST RENEA BITORAJCA Kako ću spasiti svoje kazalište koje je zatvoreno zbog korone

    AUTOR:
    • Petra Plivelić

  • OBJAVLJENO:
  • 13.05.2020. u 23:39

Zagreb, 231018.
Glumac Rene Bitorajac fotografiran u kazalistu Luda kuca.
Foto: Boris Kovacev / CROPIX
Boris Kovačev / CROPIX

Rene Bitorajac

Bez publike, bez zabave na pozornici, bez vesele svirke u baru Mosorog, daleko od kamera, ali uz puno virtualne podrške - tako je privatno kazalište Luda kuća proslavilo 26. travnja svoj drugi rođendan. Daleko od pozornice u Zvonimirovoj.

Osnivači Lude kuće Branko Đurić Đuro i Rene Bitorajac čestitali su si rođendan sa 200 km udaljenosti.

- Luda kuća je mala tvornica po broju ljudi koji rade u različitim sektorima, no u svom poslovanju stalno zaposlenih je četvero, a vanjskih suradnika - glumaca, tehničara, biljetera, rekvizitera, konobara i ostalih četrdesetak. Prilično smo ojačali u protekle dvije godine i žao nam je što smo svoj drugi rođendan proslavili na daljinu iz svojih stanova. Moj partner Đuro čak je iz druge države, Slovenije - kaže nam Bitorajac.

Luda kuća je među posljednjima zatvorila vrata suočena s realnom prijetnjom pandemije Covida-19.

60 dana karantene

- Bilo je to 13. ožujka, dakle, zatvoreni smo točno dva mjeseca. Bilo je to konfuzno razdoblje u kojem su se davale preporuke umjesto mjera i u kojem se moglo uočiti da je i publici manje do smijeha.

Kako smo neposredno prije izašli s premijerom hita ‘Potpuni stranci’, kompletan ožujak i polovica travnja u tom trenutku bili su nam unaprijed rasprodani. Nažalost, završilo je kako je završilo, zatvorili smo i sve stavili na čekanje osim kredita, režija i plaća - ističe proslavljeni zagrebački glumac. No nakon pandemije, Zagreb je udario i potres.

- Velika smo sredstva uložili u obnovu starog kina Mosor da bismo stvorili Ludu kuću, to se odrazilo i na potres koji nam, srećom, nije prouzročio veliku štetu. Neznatno napuknuće jednog zida, tri razbijene čaše za vino i uključeni alarmi posljedice su s kojima se suočilo ludilište. Bila je to dobrodošla sreća u ne dobro došloj nesreći - dodaje Bitorajac.

S obzirom na zabranu okupljanja, otkazivanje događanja i zatvaranja institucija, sektor kulturne i kreativne industrije među prvima je osjetio posljedice pandemije. No, nisu svi u istoj nevolji. Neke je kriza ipak pogodila više i ako se kazališna scena uskoro ne otvori, upitno je hoće li uopće moći održati svoje poslovanje.

- Mi smo u kategoriji nezavisnih kazališta, ali smo ipak priča za sebe jer smo jedino nezavisno kazalište sa svojom zgradom i pozornicom za igranje u Hrvatskoj. Imamo mjesečni raspored, imamo zaposlene, imamo velike režije hladnog pogona i što je najkritičnije, u kreditu smo do grla kako se kaže. Ipak, nemamo ništa od toga da se žalimo, kukamo i plačemo.

Od prvog našeg dana nismo miljenici ni Ministarstva kulture niti Grada pa nismo naučili na veliku pomoć, iako upravo mi, od svih nezavisnih kazališta, najviše sredstava izdvajamo u gradski i državni proračun. Ipak, ono što je najvažnije i što kazalištu daje smisao je publika, a mi se, srećom, možemo osloniti na svoju vjernu publiku koje ima sve više i zbog koje smo jedno od najposjećenijih kazališta.

Tako i sada, s jedne strane, Vladine porezne mjere i one HZZ-a svakako jesu od male pomoći, međutim, država je pod svaku cijenu morala tražiti od banaka nižu, da ne kažem nikakvu kamatu na moratorije, koja nam je zapravo, kao i mnogim drugim poduzetnicima, najveća opasnost. Ako se stvari od rujna vrate u normalu, mi ćemo se oporaviti i ponovo stati na noge.

Dotad možda odigramo koju predstavu na otvorenom ili bude li računica u skladu s novim propisima, možda i u Ludoj kući. Većina naše publike nije vratila kupljene karte, na čemu smo im od srca zahvalni, a u komunikaciji putem društvenih mreža vidimo koliko i mi njima nedostajemo - objasnio nam je Bitorajac, suvlasnik Lude kuće.

Financijske gubitke teško je i zbrojiti, a za gubitak je, kaže, uvijek pogrešan trenutak, ali njima je ovo stvarno bio pogrešan trenutak.

- Puno smo novca uložili u novu premijeru, glumački najbrojniju predstavu i tekst koji smo za nju otkupili, a i sezona nam se baš nekako ‘zalaufala’. Cijeli ožujak, svih 25 predstava, i pola travnja bili su nam unaprijed rasprodani, kao i gostujuća produkcija koja je od nas unajmila prostor. Šteta je svakako velika, ali na kraju, ovo je bila viša sila, sve je pogodila ista sudbina i nadam se kad krenemo, da ćemo zapravo startati odande gdje smo stali.

Dvije nesreće

Mene su, pak, zadesile dvije neprilike, jer osim što sam u poduzetničkim vodama, uz to sam glumac koji je po statusu samostalni umjetnik iliti najugroženija i potpuno zaboravljena vrsta u ovom razdoblju, vrsta kojoj je rad i bilo kakvo primanje u potpunosti onemogućeno.

Ali eto, zato se za utjehu gledam u dvije TV serije i jednom showu u reprizama na različitim televizijama, naravno, također za nula kuna - smije se Bitorajac koji je osim po kazališnim daskama, poznat i po televizijskim i filmskim ulogama, ali i kao jedan od najomiljenijih domaćih voditelja nepresušnog humora.

Čak mu ni u ovoj neizvjesnoj situaciji i atmosferi straha ne nedostaje energije i humora pa svoje fanove gotovo svakodnevno zabavlja na vlastitim društvenim mrežama te onima Lude kuće.

- Zbilja se ne dam uvući u kataklizmičnu atmosferu. Strah, paniku i nervozu teško je kontrolirati, a oni nikada nikoga nisu doveli sretnog na odredište. Na potres ne možeš utjecati, na bolest još možda nekako možeš, ali ono na što sigurno možeš utjecati je da budeš bolji čovjek.

Ja sam si nekako dao zadatak da u ovom razdoblju barem malo razveselim ljude koji me prate na društvenim mrežama, a ja sam se zauzvrat osjećao dobro i barem malo korisno. Brojni su mi zahvaljivali jer sam im uljepšao dan i tražio nove objave pa je to obostrano bila određena vrsta terapije - ističe. Dane karantene provodi s obitelji u prirodi Gorskog kotara.

- Puno jedem, kao i svi, malo vježbam, gledam televiziju, kosim travu, brijem glavu, puštam bradu, i da, radim i na novom tekstu. Uskoro ponovo ulazim u ured i kao svi, nadam se buđenju iz ovog sna i povratku na stare postavke s izvučenim poukama - dodaje.

Teško mu je, ali ne očajava. Svjestan je da se iz ove situacije možda može izvući uz dobro promišljen i inovativan pristup te, naravno, uz popuštanje protupandemijskih mjera i u kulturnom sektoru, ne samo u crkvama i teretanama.

- Vraćanje života u kazalište ne ovisi samo o nama. Već smo s jednom agencijom pregovarali o drive in tipu igranja predstave, ali izgleda da će se ipak još malo popustiti s mjerama. O njima zapravo sve najviše i ovisi. Zadnji smo igrali svoje predstave, sigurno nećemo biti zadnji kad ih bude moguće izvoditi. Nama se kao privatnom kazalištu nikako nije isplatilo online prikazivanje predstava.

Takvo javno prikazivanje ‘ubilo’ bi nam predstave u koje smo ulagali vlastiti novac, a osjećaj prilikom gledanja ne bi bio ni približan onom kazališnom. Kazalište ima svoju čar samo kad je živo i mi jedva čekamo čuti smijeh i pljesak publike uživo - objašnjava Bitorajac dodajući da imaju kao rezervnu varijantu u planu povremeno igranje predstava na otvorenom u samom centru grada.

Idemo na ulice

- To ćemo svakako iskoristiti ako nam nove mjere ne omoguće koliko-toliko isplativo igranje predstava na domaćem terenu - ističe. Kad će krenuti restart i kako će izgledati?

- To je još pitanje za Nostradamusa, ali mi smo spremni u niskom startu. Ne očekujemo navalu na samom početku. Mjere ćemo morati poštivati ako se odlučimo na izvedbe, tu nema dvojbe, a što se restarta tiče, pokrenemo se u roku keks, što se organizacijskog dijela tiče. Još nije poznato ni koliko glumaca može biti na pozornici pa će pričekati i eventualni raspored.

Ne očekujemo normalizaciju prije nove sezone na jesen, ali svaki susret s publikom itekako će nas razveseliti - objašnjava. Čitaće probe za novu predstavu “Bračna terapija” počele su u ponedjeljak putem videoaplikacije, a bit će tu i takozvanih “obnavljanja”, proba postojećih predstava, jer i glumci, priznaje Bitorajac, ispadnu iz kolektivnog moda nakon što dulje ne igraju predstave.

No, osim predstava u vlastitoj nezavisnoj produkciji, Luda kuća daje svoju dvoranu u Zvonimirovoj u najam, što je dodatni oblik zarade za privatno kazalište.

- Najam dvorane veća nam je komplikacija nego igranje predstava i uglavnom smo dvoranu ustupali na dane kad nismo imali predstave ili pretkraj godine za veće evente. Ipak, u čudnim vremenima svakako je dobro imati i sekundarni oblik poslovanja, iako mislim da će potražnja biti znatno manja - objašnjava Bitorajac.

Mnogi epidemiolozi krajem godine predviđaju drugi val pandemije.

- Nemojte coprati. To nam ne bi sjelo. Ne gledamo u tom smjeru i upravo zato i ne kukamo previše. Kad bi se to dogodilo, teško bismo računali na ovu godinu uopće, i nakon toga, normalizacija ne bi bila moguća u neko skorije vrijeme. To bi tek bio crni scenarij, govori.

Izdvajamo