Needcompany festival, jedna od najvećih kazališnih atrakcija s internacionalnim predznakom u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, nastavljen je premijernom izvedbom predstave “Sve što je dobro” u HNK Ivana pl. Zajca.
Predstava je zajednička produkcija belgijske umjetničke skupine Needcompany i EPK, postavljena upravo za ovu prigodu, a to je gostovanje, još prije nekoliko godina, tijekom pripremanja programskog pravca “Doba moći” dogovorio Oliver Frljić.
O životu u Maelbeeku
U međuvremenu, gostovanje je preraslo u festival, s tri predstave, izložbom video radova i okruglim stolovima, tako da riječka publika ima jedinstvenu priliku temeljitog upoznavanja s poetikom jedne od najcjenjenijih i najtraženijih suvremenih europskih kazališnih trupa.
Needcompany je multikulturalna, multijezična skupina koja u teatar uvodi različite vrste umjetnosti, brišući granice kazališnih formi, a taj je njihov “blend” odlično reprezentiran upravo u “Sve što je dobro”. Autorstvo i režiju potpisuje Jan Lauwers, osnivač Needcompanyja, koji je napravio autofikcionalno djelo o gubitku i nadi, “ljubavnu priču koja se događa u vrijeme u kojem Europa žrtvuje solidarnost, a velika grupa ljudi podliježe mržnji i netoleranciji”.
Lauwers priča o sebi, o ljudima s kojima stvara, a među njima su njegova partnerica i djeca, također članovi Needcompanyja, i predstava je neka vrsta poligona za iznošenje njegovih razmišljanja i postavljanje pitanja, o identitetu, o Europi, nasilju, klimatskim promjenama, o odnosu umjetnosti i politike...
“Sve što je dobro” iznosi zanimljive momente iz Lauwersove biografije, kao i biografija ljudi s kojima stvara, a jedna od najdojmljivijih priča iz “stvarnog života” je ona Elika Niva, bivšeg vojnika elitnih izraelskih jedinica koji je napustio tu karijeru, ostavivši užase koje je preživio iza sebe te je, nakon duge i teške rehabilitacije, postao plesač i član Needcompanyja.
Izuzetno je dojmljiva i pozadinska priča scenografije predstave – riječ je o 800 krhkih skulptura od stakla, rađenih u Hebronu, u Palestini, čiji je autor posljednji puhač stakla u tom gradu Mahmud koji, kako je Lauwers rekao, u Rijeku nije mogao doći jer zbog političkih okolnosti ne može napustiti svoju zemlju. Paralelno, Lauwers priča i o periodu svojeg života s partnericom Grace Ellen Barkey i djecom u “zloglasnoj” briselskoj četvrti Maelbeek.
Politička zagušenost
“Identitet je ponekad jedini spas i jedini izraz samopoštovanja za najsiromašnije među nama. No on stvara lažnu sliku. To je iskvarena slika koja u rukama nacionalističkih sila može postati oružje. Umjetnici moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da bi svojom poetikom snažno odgovorili na sveprožimajuću političku zagušenost kojom smo izloženi”, objasnio je Jan Lauwers kontekst svoje predstave.
Needcompany festival zatvorit će predstava “Zauvijek” koja je na rasporedu u petak.