INTERVJU AIDA BUKVIĆ

PREMIJERNO TULUM U SAMOSTANU 'Ispod modela sitcoma skriva se priča o samoći i mraku duše'

    AUTOR:
    • Davor Špišić

  • OBJAVLJENO:
  • 23.11.2018. u 15:27

Zagreb, 161118. Kazaliste Komedija.
Redateljica Aida Bukvic.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Aida Bukvić

Redateljica Aida Bukvić i sama priznaje da je u hektičnom ritmu ovih dana.

Razgovor smo dogovarali dok je letjela između proba za “Konstelacije” Nicka Paynea (premijerno izvedene u Teatru Exit 16. studenog) i “Tuluma u samostanu” Michaela Wynnea čija je premijera 23. studenog u produkciji Kazališta Komedija. “Dogodilo se, eto, da u dva tjedna imam dvije premijere.

U Teatru Exit zagrebačka je premijera ‘Konstelacija’, duodrame koja je imala svoju hrvatsku premijeru na Osječkom ljetu kulture ove godine. Kako se te ljetne kazališne priče često znaju zaustaviti tek na nekoliko odigranih izvedbi, neizmjerno mi je drago da je Teatar Exit ušao u koprodukciju i omogućio da ova predstava i sjani glumci Olga Pakalović i Vladim Posavec-Tušek nastave svoj kazališni život.

U Komediji režiram tekst Michaela Wynnea ‘Tulum u samostanu’, odnosno ‘The Priory’, kako glasi naslov originala. Priča je to o grupi starih prijatelja koji odluče dočekati Novu godinu u preuređenom samostanu. Kao na svakom dočeku Nove godine, uz hrpu hrane i alkohola, ali i drugih opijata, i ovdje će biti ‘padobranaca’ koji su se odlučili doći u zadnji čas, ali i nekih nepozvanih gostiju. Uz sjajan Komedijin ansambl dovoljno za jednu punokrvnu komediju“, opisuje Aida uzbudljivu atmosferu u kojoj trenutno djeluje.

Iako se Michael Wynne koristi modelom sitcoma, ispod površine je prilično leden. Kao redateljica, jeste li inspirirani tom vrstom dvojbenosti?

- Volim tu vrstu ambivalentosti. Dramski naboji pojedinih scena u komediografskoj strukturi teksta hod su po tankoj oštrici između žanrova koji dinamizira radnju, dok se glumcima nudi prostor za glumačko istraživanje i kopanje po dubinama karaktera. Doček Nove godine grupe starih prijatelja u preuređenom nekadašnjem samostanu situacijski je okvir koji poziva na rastvaranje mreže odnosa među akterima gdje ništa nije onako kako se čini.

Samostan nije samostan, novogodišnji doček neće ispasti baš onako kako su planirali, ljubavnici možda ipak nisu ljubavnici, a nepozvani gost nije pomahnitali redovnik koji luta u obližnjim šumama. Ispod modela sitcoma skriva se priča o samoći i mraku duše. Ohrabrivala sam glumce kroz probe de se ne boje, uvjetno rečeno, zamračiti karakter. Jer, upravo unutrašnji mrak u kombinaciji s nepreglednom količinom alkohola i drugih opijata postaje pokretač komičnog djelovanja.

Opsesivna trka za uspjehom jedna je od glavnih tema komada. Danas je ta fanatična kompetitivnost nešto što naprosto mrvi, zar ne?

- Opsesivna trka za uspjehom i komeptitivnost graniči, kao što ste i sami rekli, s fanatizmom, a cijeloj priči ne pomažu baš ni društvene mreže. Mukotrpno namještenim fotografijama i snimkama koje prizivaju osjećaj sreće, ugode i zadovoljstva na raznoraznim aplikacijama pametnih telefona zapravo glođemo jedni druge do iznemoglosti i tjeramo se da razotkrivamo svoj intimni prostor, zaboravljajući jednostavno živjeti život. Onaj svakodnevni mali i veliki život koji je uz kazalište najneuhvatljivija umjetnost - u trenutku kada se dogodi već je nestao.

“Hoće li ovo biti neka vrsta duhovne obnove?“ ironično se pita Daniel na početku egzorcističke novogodišnje noći. Hoće li, dakle, biti?

- Već sama odluka da Novu godinu dočekaju u preuređenom samostanu koji odiše poviješću, daleko od gradske buke, usred šume i bez telefonskog signala, za ovu ekipu je neka vrsta duhovne obnove. No, iako je cijela zabava na rubu dekadencije i sveopće egzaltiranosti, prisutna je potreba za isticanjem ili, bolje je reći, ponovnim pronalaženjem pravih životnih vrijednosti kao što su ljubav, obitelj i prijateljstvo, pa i danas, u silnoj borbi između ideoloških frakcija, već malo potrošena riječ vjera.

Tako Kate, glavna inicijatorica druženja, uz priznanje da je bila u crkvi za Božić kaže da je “cijela ta priča s Bogom postala malo zadrta, ali dalo bi se zaobići tu zadrtost. Vjernici su ipak puno sretniji ljudi”. Nisam baš sigurna da bi oni nakon ove novogodišnje noći, koja će ipak biti neko emotivno otrežnjenje, mogli nastaviti svoje duhovno obnavljanje osim možda kroz satove yoge, ali već sama svijest i potreba za unutrašnjim mirom u današnjem svijetu je postignuće.

Izdvajamo